Slikala sam muža kako grli ćerku! Kada sam bolje pogledala fotografiju, zaledila sam se, posle 2 sata stigla je jeziva dijagnoza!

Vesti 15.12.2025 14:22 0

Postoji trenutak kada majčinski instinkt prestaje da bude osećaj, a postaje upozorenje koje ne može da se ignoriše.

tata i ćerka

Shutterstock

Upravo to se dogodilo Stejsi iz Severne Karoline, jednog naizgled običnog jutra koje se pretvorilo u početak njene najteže životne borbe.

Dok se spremala za posao, snimila je dvogodišnju ćerkicu u očevom naručju. Devojčica je bila mirna, nežna, privijena uz tatu. Ništa nije ukazivalo na ono što će uslediti. A onda, kada se Stejsi vratila kući, nešto ju je pogodilo pravo u stomak.

Dete nije bilo isto. Pogled joj je bio mutan, oči pune suza, a energija koju je inače imala kao da je nestala preko noći. Nije izgledala samo umorno – delovalo je kao da se u njoj nešto ugasilo. Stejsi je osetila onaj poznati pritisak u grudima, onaj koji majke ne umeju da objasne, ali uvek znaju da znači opasnost.

Bez oklevanja su krenuli u bolnicu.

 

 

@loonie93 I had a gut feeling something wasn’t right, even when her dad, who sometimes would said I was exaggerating. Something told us we needed to take her to the hospital. After a CT scan and while we waited for the results, the worst happened, she had a major seizure and was unconscious for almost six hours. When the ambulance arrived, they said she needed to be airlifted because they didn’t have the equipment to transport her safely. We couldn’t ride with her since several pediatric specialists had to treat her during the flight. At the hospital, she was taken straight to intensive care. Dozens of doctors and nurses rushed around her, running tests and asking what had happened. All I could say was, “She was fine… and then she wasn’t.” They found no trauma or bruise that could explain the brain bleed. Without fully realizing it, I signed papers allowing a medically induced coma because she still wasn’t responding. I prayed, asking God for another chance. Then, as I was losing hope, I heard her crying down the hall. The doctors rushed out with her and told us to call her name. She woke up. Later that night, we finally got answers: she has a cavernoma—a tangled vein in the brain that eventually caused the bleed. We were blessed to get her back. Today she’s a happy, healthy little girl, and I’m so grateful I trusted my mom intuition—it may have saved her life.#whiterabbit#fyp#daughter#cavernoma#momintuition ♬ original sound - n1n4603

 

 

Lekari su isprva razmatrali mogućnost da je dete nešto progutalo. Jedino na šta se devojčica žalila bila je jaka glavobolja. To je bilo dovoljno da se uradi hitan CT snimak.

Pre nego što su stigli rezultati, dogodilo se ono čega se Stejsi najviše plašila. Njena ćerka je pred njima dobila napad. Dok je medicinsko osoblje ulazilo u sobu, Stejsi nije mogla da gleda. Njen suprug je, pokušavajući da ostane pribran, ponavljao samo jednu rečenicu: „Ima napad.“

Ubrzo je postalo jasno da lokalna bolnica nema uslove da dete zadrži. Morala je hitno da bude prebačena. U istom trenutku kada su stigli Stejsini roditelji, stigla je i strašna dijagnoza – masivno krvarenje u mozgu. Zbog ozbiljnosti stanja, prevoz kopnom nije bio moguć. Jedina opcija bio je helikopter.

Od roditelja do osumnjičenih

Na putu ka drugoj bolnici, Stejsi je mogla samo da se moli. Međutim, novi šok usledio je ubrzo. Zbog neobjašnjivog krvarenja, pokrenut je protokol za sumnju na povredu deteta. Policija je ušla u sobu. Pogledi lekara su se promenili. Pitanja su postala hladna i zvanična.

U jednom trenutku, od roditelja koji očajnički traže spas za dete, postali su ljudi pod istragom.

Lekari su se pripremali da devojčicu uvedu u veštačku komu. Sve je bilo spremno. A onda – plač iz hodnika. Njihova ćerka se probudila sama. Koma više nije bila potrebna.

Dijagnoza koja donosi strah

Sutradan je stigao odgovor. Snimci su pokazali da je uzrok krvarenja kavernom – splet abnormalnih krvnih sudova u mozgu koji se napunio krvlju i pukao. Nije bilo udarca, nije bilo povrede, nije bilo ničega što bi roditelje dovelo u sumnju.

Lekari su danima razmatrali opcije. Promena se nalazila opasno blizu centra za vid, pa je zaključeno da je operacija preveliki rizik. Doneta je odluka da se stanje prati i da se napadi drže pod kontrolom terapijom.

Za Stejsi i njenu porodicu, to je bio početak nove borbe – ali i olakšanje što je istina konačno izašla na videlo.

Komentari (0)
Loading