Pripremanje božićne česnice jedan je od najvažnijih i najlepših običaja koji se poštuju na veliki hrišćanski praznik Božić. Ovaj poseban hleb ne priprema se bilo kako, niti bilo kada, a u njegovu pripremu utkane su želje za sreću, zdravlje i blagostanje cele porodice.

Prema tradiciji, česnicu najčešće mesi domaćica, i to ili na Badnje veče ili u rano božićno jutro, pre izlaska sunca. Testo se priprema u miru, u čistoj kući i sa posebnom pažnjom, jer se veruje da način na koji je česnica umešena utiče na sreću domaćinstva tokom cele godine. Česnica se jede na Božić za doručak, kada se svi ukućani okupe oko svečane trpeze.

Iako recepti mogu da se razlikuju od kraja do kraja, jedan običaj je gotovo svuda isti – u česnicu se stavlja novčić. Veruje se da onome ko ga pronađe donosi novac, napredak i sreću. Pored novčića, u hleb se često stavlja i parče badnjaka, kao simbol zdravlja i plodnosti, kao i dren, koji predstavlja snagu i dugovečnost.

U pojedinim krajevima u česnicu se dodaju i plodovi namenjeni domaćim životinjama: kukuruz za svinje, pasulj za ovce, ovas za konje, a zrna pšenice za živinu. Svaki od ovih dodataka ima simbolično značenje i vezuje se za rodnu i uspešnu godinu.

Na Božić, pre nego što se posluži ostala hrana, česnica se okreće tri puta među ukućanima, a zatim se lomi i deli svima redom. Onaj ko u svom parčetu pronađe novčić ili badnjak, čuva ih na posebnom mestu tokom cele godine. Zrna kukuruza, pasulja, ovsa i pšenice kasnije se daju životinjama, zbog kojih su i stavljena u hleb.

U nekim krajevima postoji i verovanje da, ukoliko se tokom pečenja testo česnice podigne iznad određenog zrna, baš taj usev će u narednoj godini najbolje roditi. Tako česnica, osim što je deo trpeze, postaje i simbol nade u rodnu, zdravu i srećnu godinu koja dolazi.