Ime Kanjon činilo joj se snažno, drugačije i posebno. No tek nakon porođaja postalo je jasno koliko je taj izbor bio - proročanski, javlja portal Today.

Dečak je na svet stigao 18. decembra u bolnici u Arlingtonu, carskim rezom. Čim su ga lekari podigli, u sali nastao je muk. Sekundu kasnije - neverica. Lekari i medicinske sestre spontano su reagovali, a iznenađenje je bilo toliko očigledno da je i majka, još pod anestezijom, pomislila kako nešto nije u redu. ''U tom trenutku sam se uplašila,'' priznaje Marki. ''Niko ništa ne govori, samo uzdasi.''

Istina je, međutim, bila potpuno drugačija. Dečak je bio zdrav, ali daleko veći nego što je iko očekivao. Njena prijateljica, koja joj je bila pratnja na porođaju, samo se okrenula prema njoj i kratko rekla: “On je ogroman.”

Iako je majka tokom trudnoće imala gestacijski dijabetes, što povećava mogućnost rađanja krupnije dece, razlika je bila zapanjujuća. Njeno prvo dvoje dece težilo je oko četiri kilograma. Kanjon je na vagi pokazao gotovo šest, tačnije 5,9 kilograma, znatno iznad proseka za donošenu novorođenčad.

''Ni lekari to nisu predvideli,'' kaže Marki.

 

Ime se savršeno uklopilo i u porodičnu tematiku. Starija sestra Midou i mlađi brat Forest već nose imena inspirisana prirodom, pa je Kanjon bio logičan nastavak te priče.

Zbog problema s disanjem, novorođenče je prvih nedelju dana provelo na neonatalnom odeljenju. Kući je stigao na Badnji dan, zdrav i snažan. Majka to naziva malim božićnim čudom.

Nekoliko dana kasnije, Kanjon je, kako mama kaže, mirna i zadovoljna beba. ''Uvek je dobre volje, kao da zna da je od početka privlačio pažnju,'' kaže Marki kroz smeh.

Naravno, reakcije okoline nisu izostale. Porodica ga već zove “Grand Canyon”, dok su prijatelji posegnuli za drugim nadimkom - “Super Cooper”, po njegovu srednjem imenu.