Česnica zauzima posebno mesto u srpskoj božićnoj tradiciji i nezaobilazan je deo prazničnog doručka. Onaj ko izvuče novčić smatra se „srećne ruke“, pa se veruje da će ga tokom cele godine pratiti blagostanje. Zato mnogi tu paru čuvaju u novčaniku ili na sigurnom mestu.

Na Božić, još pre svitanja, domaćica mesi česnicu od belog brašna, „nenačete vode“ i masti, bez kvasca. Testo se razvlači u tanke kore, uvek neparnog broja, a u jedan deo se stavlja metalni novčić, nakon čega se sve slaže u tepsiju.

U nekim krajevima običaj nalaže da se česnica mesi u čistoj, a ponegde i najsvečanijoj odeći. Predanje kaže da su se u pojedinim delovima Vojvodine, dok je domaćica mesila česnicu uz plamen sveće, ukućani okupljali i pevali božićne pesme.

Sam čin pripreme prate brojna pravila i simbolični obredi. Novčić se u testo ubacuje tek kada je ono već umeseno, a zatim se testo još malo „domesi“, kako ni domaćica ne bi znala gde se para nalazi.

Na početku božićnog ručka česnica se okreće tri puta s leva na desno, a zatim se lomi i deli ukućanima. Svako dobija svoj deo, dok se jedno parče ostavlja „za kuću“. Smatra se da će onaj ko pronađe novčić imati sreće i uspeha u narednoj godini.

Ako se, međutim, dogodi da novčić ostane baš u delu namenjenom „kući“, veruje se da će svi ukućani tokom cele godine uživati u zdravlju, slozi i blagostanju.

Postoji i zanimljiv običaj „otkupa“ novčića – onaj ko ga pronađe može svoju sreću „ustupiti“ drugome, u zamenu za nešto oko čega se dogovore. Ipak, većina smatra da je najlepše zadržati paru za sebe.

Nekada se u pojedinim sredinama novčić uz pomoć malo testa lepio za plafon, kako bi simbolično ostao u kući i štitio domaćinstvo. Taj običaj se danas više ne praktikuje, ali se i dalje veruje u zaštitnu moć novčića iz česnice.

U Vojvodini se česnica često priprema kao slatki kolač, od tankih kora sličnih onima za gibanicu. Kore se slažu sa nadevom od meda, šećera i oraha, a ponekad se dodaju mak, suvo grožđe ili sitno voće. U jedan od središnjih slojeva stavlja se dukat ili vredan metalni novčić. Ova česnica se ne lomi, već se seče i deli.

U pojedinim krajevima česnica je služila i za gatanje. U Bosni su u testo stavljana semena raznih useva, pa se po tome kako se testo tokom pečenja podiglo, nagađalo kakav će rod biti naredne godine. U Jadru su na česnicu polagane žeravice od badnjaka, namenjene pojedinim vrstama žita i stoke, a verovalo se da će najviše napredovati ono čija žeravica najduže tinja.

Negde se, radi obilnog roda, na česnicu stavljala i posuda puna žita – kao simbol plodnosti, blagostanja i dobre godine koja dolazi.