Džilijan Anderson bez dlake na jeziku: Tema koje se mnogi stide je za nju potpuno normalna, ovim rečima je uzdrmala mreže!

Vesti 05.09.2024 13:38 0

Ono što je najvažnije za Anderson, u fantaziji je žena „glavna, ona može da odluči sa kim, kada, gde, koliko, koliko često, kada da prestane, kada da nastavi"

Džilijan

Priscilla Grant / Everett / Profimedia

Džilijan Anderson kaže da joj je „veoma ugodno" da priča o se*u.

To je bilo očigledno čak i pre nego što smo se srele da razgovaramo o njenoj novoj knjizi „Želja", zbirci ženskih se*ualnih fantazija.

Glumica, koju je magazin FHM proglasio najse*i ženom na svetu, nosila je haljinu prekrivenu vulvama na ceremoniji dodele nagrada i ima brend bezalkoholnih pića pod nazivom G-tačka.

Zauvek će biti povezana sa iskrenim razgovorima o intimnim aktivnostima, nakon uloge terapeutkinje se*a u hit seriji na platformi Netfliks - „Se*ualno obrazovanje".

 

 

Međutim, Anderson kaže da se čak i ona „mučila" da izrazi se*ualnu fantaziju rečima za knjigu, kako su tražili njeni izdavači.

„Odjednom opisujući slike i radnju koje su mi neko vreme bile u glavi, dodalo je nivo intimnosti koji ne bih očekivala, kao što ne bih očekivala da ću biti toliko stidljiva oko toga."

Njena fantazija je skrivena među 174 druge u knjizi koju je uredila, a koja nije za moralno osetljive duše.

Glumica, koja je prvi put ostavila trag kao Dejna Skali u seriji „X files", i njeni izdavači primili su 1.800 anonimnih svedočenja žena širom sveta.

Pisma su sređena i objavljena u 13 poglavlja sa naslovima poput „To Be Worshipped (Biti obožavana)", „Exploration (Istraživanje)", „Power and Submission (Moć i pokornost)" i „The Watchers and the Watched (Posmatrači i posmatrani)".

 

Saradnici su anonimni sa detaljima samo o se*ualnom identitetu, godinama, prihodima i statusu veze.

Klinička psihološkinja Suzan Jang, koja je pročitala knjigu, kaže da su „se*ualne fantazije zdrav i normalan aspekt se*ualnog izražavanja, pod uslovom da ne izazivaju uznemirenost i štetu".

One omogućavaju ljudima da istražuju „u bezbednom, privatnom i kontrolisanom okruženju -njihove misli".

U knjizi su priče poput ožalošćene žene koja žudi za dodirom i oplakuje sekundarni gubitak se*ualnih odnosa.

„Volela bih da je bilo više razgovora o tuzi i gubitku supružnika i se*ualnosti", piše ona.

Drugi su „fantazije o veoma vrućem, senzualnom, strastvenom se*u" sa Harijem Stajlsom.

Hari Stajls

Shutterstock

 

Jedna saradnica, čija pravoslavna vera zabranjuje ženama da priđu oltaru, mašta o intimnosti na tom mestu u napuštenoj crkvi.

Anderson opisuje priče kao „iskrene i sirove, intimne i lepe", dodajući: „Imamo pisma u kojima maštamo o se*u sa strancima i pričamo o tome da nas je naložila ideja voajerizma".

„Najviše su me zanimali radost i uživanje o kojima su žene jasno pisale, koliko ih je to, čini se, otvorilo da bolje razumeju sebe. Na kraju krajeva, ovo nije moja knjiga. Ovo je knjiga svake žene koja joj je doprinela."

„Želja" je prikaz 21. veka koji se naslanja na još jednu kolekciju ženskih fantazija, „My Secret Garden (Moj tajni vrt)", objavljenu 1973. godine. Revolucionarna knjiga novinarke Nensi Frajdej postala je svetski bestseler jer su u njoj prvi put javno objavljene ženske želje.

Pedeset i jednu godinu nakon te knjige, Anderson kaže da je bila „iznenađena" koliko je stid još uvek prisutan kad se priča o se*u i deljenju se*ualnih fantazija sa prijateljima ili partnerima.

„Mislila bih da će toga danas biti manje" i to joj je „prilično otvorilo oči".

Njena knjiga je pokušaj da nas sve natera da budemo otvoreniji u pogledu svojih želja.

 

 

„Se*s i se*ualna fantazija su i dalje tabu, iako imamo serije kao što su 'Se*ualno obrazovanje', 'Euforija' i 'Pedeset nijansi sive'", kaže Anderson.

Tu je i „industrija pornografije vredna više milijardi dolara", koju ona opisuje kao sveprisutnu „sve vreme na našim ekranima, na našim telefonima".

Jedan od tekstova u „Želji" počinje rečima: „Bilo mi je tako teško da razumem šta su moje fantazije. Toliko toga u pornografiji je usmereno na muškarce, i toliko se očekivanja postavlja pred nas žene, da mi je veoma teško da se snađem u tome šta me zaista pali u odnosu na to kako osećam da treba da se ponašam."

Anderson ohrabruje mlade ljude da čitaju njenu knjigu „jer postoji toliko različitih verzija o tome kakav se*s može biti van onoga što im pruža porno industrija".

„Postoji mnogo nežnosti i želje žena da budu viđene kao što jesu, a u tome takođe ima i puno romantike."

Profesorka Jang naglašava razliku između muške i ženske želje.

„Ženske fantazije često imaju emocionalni ili narativni kontekst koji se razlikuje od vizuelnog i se*ualno eksplicitnijeg sadržaja koji prijavljuju muškarci."

tajna

Shutterstock

 

Pornografija je „manje privlačna ženama jer se obično usredsređuje na želje muškaraca", dodaje.

Godine 1973. u „Mom tajnom vrtu" su objavljena eksplicitna poglavlja o se*ualnim fantazijama bez pristanka i ilegalnom se*u, kao i poglavlje fantazija o silovanju.

Živimo u osetljivijim vremenima i 2024. godine Anderson je želela da napravi „bezbedan prostor za žene da dele, da čitaju i da se ne osećaju kao da moraju da budu oprezne ili da se plaše onoga što će pronaći na sledećoj stranici".

Bilo je „ispravno" odbiti „pisma koja su se graničila sa nezakonitošću, bestijalnošću ili incestom", kaže ona.

Uprkos tom izboru, kratko poglavlje „The Captive (Zarobljenik)" ima delove za koje Anderson kaže da prelaze u „opasne teme i da nam se skoro činilo neiskrenim da ih ne uključimo jer su to fantazije koje žene imaju".

Profesorka Jang smatra da ove vrste fantazija „o intenzivnoj dominaciji, potčinjavanju, nasilnim i/ili čak činovima bez saglasnosti nisu tu zbog mogućeg odgovora na njih".

„One pružaju sigurno mesto za istraživanje interesa i želja koje se smatraju tabuom, opasnim ili društveno neprihvatljivim.

žena

Shutterstock

 

Ono što je najvažnije za Anderson, u fantaziji je žena „glavna, ona može da odluči sa kim, kada, gde, koliko, koliko često, kada da prestane, kada da nastavi".

„Dakle, to deluje kao osnažujuće priznanje i otkrovenje, a ne nešto što je pod kontrolom druge osobe."

Ova 56-godišnja zvezda, koja je u najboljim godinama, seća se da ju je „nekoliko" likova koje je igrala u filmovima i serijama naučilo o se*u i se*ualnosti.

Za nju je „od vitalnog značaja" da razume želje i fantazije ovih žena, kako bi razumela „šta ih pokreće".

Odlučno kaže, kada je u pitanju njena uloga u seriji „Kruna", da „nije razmišljala o se*ualnim fantazijama (bivše britanske premijerke) Margaret Tačer", piše BBC.

Lično, Anderson je zvezda od glave do pete - sija, ima glatku, negovanu kožu, sitna je. Neke od anonimnih žena u njenoj knjizi bore se sa imidžom njihovog tela i ne osećaju se poželjno.

Čak i Anderson priznaje da je „imala periode u kojima me je prilično pogodilo da starim".

„Kada sam pred kamerom, sigurno postoje trenuci... kada vidim konačni proizvod i pomislim: 'O moj Bože, da li zaista tako izgledam?", kaže.

Njena filozofija je da sebi ponovi da će „to biti najmlađi izgled od sada pa nadalje, pa je bolje da ga prihvatim".

Neke od njenih vršnjakinja pribegavaju plastičnoj hirurgiji.

„Još nisam posegnula za tim", izručita je. „Ali ko zna?"

 

Bonus video:

 

 

 

Komentari (0)
Loading