Glumac Beri Kogan oduvek je otvoreno govorio o svom teškom detinjstvu. Njegova majka je preminula od predoziranja heroinom kada je on imao samo 12 godina. O ocu irske zvezde zna se vrlo malo, no Beri je ranije otkrio da su on i njegov mlađi brat Erik smešteni u hraniteljsku porodicu kada je imao tek pet godina, kako navodi Buzz Feed.

Braća su sledeće četiri godine provela seleći se kroz čak 13 različitih domova, a majku viđali isključivo vikendom, i to pod nadzorom.

Kada je Beri imao devet godina, njegova baka i tetka uspele su njega i Erica izvući iz sistema hraniteljskih porodica. Preselili su se kod njih i kod starije sestre Gemi, koja je dala otkaz kako bi se brinula o mlađoj braći. Svih pet članova porodice živelo je zajedno u dvosobnoj kući u Samerhilu, jednom od ekonomski najugroženijih područja u Dablinu.

Tri godine nakon preseljenja kod rodbine, Berijeva majka je preminula.

"Moja baka i tetka su nam rekle. Nije to bio lep dan, bio je to najgori dan u mom životu. Imao sam oko 12 godina, ali nešto u meni je to prihvatilo i učinilo me jačim", prisetio se trenutka kada su on i Erik saznali najgoru vest.

U kasnim tinejdžerskim godinama je slučajno ušao u glumu, kada se prijavio na otvorenu audiciju, a u Irskoj je postao poznat nakon uloge u popularnoj seriji Love/Hate 2013. godine. Globalni proboj ostvario je 2017. u filmu "Dunkirk", dok je krajem 2023. stekao veliku slavu zahvaljujući zapaženoj ulozi u "Saltburnu".

U podkastu "The Louis Theroux" Beri je govorio o detinjstvu te se s ljubavlju prisetio svoje majke.

"Moja mama je bila divna. Bila je prelepa, skoro 180 cm visoka, tamne kose, jednostavno prekrasna. Svi su je momci jurili, a onda ju je to pogodilo, kao i mnoge porodice. Tužno je gledati propadanje ljudi u tom području i borbu kroz koju prolaze. To je pogodilo moju majku, mog ujaka koji je umro zbog toga, ali i mog oca", prisetio se.

Beri je ranije rekao da se poistovetio s filmom "Dnevnik košarkaša" s Leonardom Dikaprijem, jer ima ločnu povezanost s pričom o zavisnosti. Ispričao je da je upoznao Dikaprija i rekao mu koliko mu taj film znači. Prisećajući se jedne potresne scene u kojoj lik očajnički moli majku za novac, Beri je dodao: "Ta scena se zapravo dogodila u kući moje bake."

"Sećam se kako sam ležao u krevetu dok je mama vikala kroz poštanski otvor, tražeći novac. Tetka i baka su govorile: ‘Nemojte silaziti.’ To me progoni. To je bio jedan od poslednjih puta da sam čuo njen glas", prisetio se traumatične noći.

U podkastu je takođe naglasio da ne zamera majci zbog zavisnosti: "Ne krivim je. To je bolest."

"Nije bila u stanju brinuti se o nama. Otac nije bio prisutan, pa smo završili u sistemu socijalne pomoći. Niko nije znao za to jer je bila previše posramljena da kaže baki", prisetio se i dodao da ga iskustvo hraniteljskih porodica i dalje progoni.

"Ne zaboravljaš čekanje socijalnog radnika i dolazak nove porodice... Odlazak u potpuno novo okruženje. Kako možeš verovati bilo čemu? Vežeš se za porodicu, a onda moraš otići", priznao je.

Iako kaže da su sve porodice kod kojih su boravili bile "neverovatne", ističe da mu je trebalo puno vremena da počne verovati ljudima i ljubavi.

"Uvek sam mislio: 'Ne, ovo nije stvarno.' Radim na tome kroz terapiju", rekao je.

Beri je takođe rekao da ne želi da se njegova priča prikazuje kao priča za sažaljenje.

"Ne govorim o tome da bi me ljudi žalili", dodao je.

Umesto toga, želi da inspiriše decu: "Bez obzira odakle dolazite, možete postići sve što zamislite ako ste uporni."

Video: