Stručnjaci kažu da večernja želja za slatkim vrlo često nema veze sa pravom glađu. Telo tada zapravo pokušava da nadoknadi nešto drugo, energiju, odmor, smirenje ili emotivno rasterećenje.

Kada smo pod stresom, organizam luči više kortizola, hormona stresa koji može pojačati želju za brzom energijom i hranom bogatom šećerom. Problem je što se kod mnogih ljudi taj efekat najviše oseća upravo uveče, kada telo više nema snage da „gura“ kroz dan.  Zato mnogi tek pred spavanje dobijaju jaku potrebu za slatkišima uveče. 

Ta potreba je posebno naglašena kod ljudi koji preskaču obroke, jedu premalo proteina, spavaju malo, dugo trpe stres, imaju hormonske oscilacije...

Psiholozi objašnjavaju da večernje jedenje slatkog često ima i emotivnu komponentu. Tokom dana funkcionišemo pod pritiskom, žurimo, rešavamo obaveze i „držimo se“, a tek uveče dolazi trenutak kada telo traži nagradu, opuštanje i osećaj prijatnosti. Šećer tada kratkotrajno podiže dopamin i serotonin, zbog čega mnogi osećaju trenutno olakšanje i smirenje. Međutim, taj efekat kratko traje, pa se vrlo brzo javlja nova želja za slatkim.

Kod žena se potreba za slatkim često pojačava pred menstruaciju, tokom perimenopauze, zbog nespavanja, usled naglih promena šećera u krvi. Tada telo mnogo burnije reaguje na umor i stres, pa želja za slatkim postaje intenzivnija nego ranije.

Kako da smanjite večernu želju za slatkim?

Stručnjaci savetuju nekoliko jednostavnih stvari koje mogu pomoći - ne preskačite obroke tokom dana, unosite dovoljno proteina, pijte dovoljno vode, pokušajte da spavate više, smanjite stres kad god je moguće, ne idite u ekstremne dijete.
Važno je i da ne doživljavate potrebu za slatkim kao „nedostatak karaktera“. U mnogim slučajevima telo samo pokušava da se izbori sa umorom, stresom i manjkom energije. Jer ponekad problem zaista nije u gladi, već u iscrpljenosti.