Na prvi pogled izgleda savršeno – crven, sjajan i bez ijedne mane. Ipak, upravo takav paradajz često nema ni ukus ni kvalitet kakav očekujete. Mnogi kupci danas pokušavaju da pronađu domaće i neprskano povrće, ali nije uvek lako razlikovati prirodan plod od onog koji je tretiran velikom količinom hemije.

Iskusni baštovani kažu da paradajz može mnogo toga da otkrije već na prvi pogled, samo ako znate gde da gledate.

Savršen izgled često nije dobar znak

Paradajz koji izgleda „previše lepo“ često dolazi iz intenzivne proizvodnje. Takvi plodovi se uzgajaju u plastenicima i staklenicima gde se rast ubrzava uz pomoć različitih preparata, kako bi što ranije stigli na rafove.

Zato nije neobično što već usred zime ili početkom proleća viđamo krupne, potpuno crvene plodove koji izgledaju gotovo identično.

Ali priroda retko pravi savršene kopije.

Šta prvo treba da pogledate

Jedan od najjednostavnijih trikova jeste da paradajz presečete.

Kod plodova koji su puni pesticida često se primećuju:

  • žućkaste ili bele tvrde žile unutar ploda
  • svetao i tvrd deo oko peteljke
  • unutrašnjost koja nije ravnomerno crvena
  • semenke koje deluju bledo i „plivaju“ u vodenastoj sredini

Dobar paradajz bi trebalo da bude sočan, mesnat i ravnomerno obojen iznutra.

I spoljašnjost mnogo govori

Obratite pažnju i na izgled kore.

Ako su svi paradajzi u gajbi potpuno isti – iste veličine, oblika i sjaja – velika je verovatnoća da nisu prirodno uzgajani.

Domaći paradajz često ima:

  • sitne pukotine oko peteljke
  • blage nepravilnosti na kori
  • različite veličine i oblike
  • matiranu, a ne „plastično“ sjajnu koru
  • jak miris paradajza čim ga pomirišete ili dotaknete peteljku

Upravo te male nesavršenosti često su najbolji znak da plod nije preterano tretiran.

Miris otkriva više nego izgled

Ljudi koji godinama uzgajaju paradajz koriste vrlo jednostavan trik na pijaci.

Dovoljno je da blago zagrebete noktom deo oko peteljke. Ako odmah osetite jak i prepoznatljiv miris paradajza, velike su šanse da je plod prirodniji.

Paradajz bez gotovo ikakvog mirisa često je znak industrijske proizvodnje i ubrzanog uzgoja.

Tvrd kao kamen? Bolje ga preskočite

Paradajz koji je tretiran velikom količinom hemije često ostaje tvrd čak i kada je potpuno crven. Takvi plodovi mogu dugo da stoje bez kvarenja, ali im ukus uglavnom bude slab i vodenast.

Mnogi kupci kažu da takav paradajz spolja izgleda odlično, a unutra nema ni miris ni pravi ukus.

Da li je svaki paradajz iz plastenika loš?

Naravno da nije.

Mnoga domaćinstva gaje odličan paradajz u plastenicima, ali razlika je u sezoni i načinu uzgoja. Pravi domaći paradajz kod nas najčešće stiže od juna do oktobra.

Kada usred zime vidite savršeno crvene i identične plodove, ipak bi trebalo biti malo oprezniji.

Može li pranje da ukloni pesticide?

Pranje pod vodom i potapanje u vodu sa sodom bikarbonom može pomoći da se ukloni deo hemikalija sa površine.

Ako sumnjate da je paradajz previše tretiran, ostavite ga oko 15 minuta u vodi sa malo sode bikarbone, pa ga dobro isperite.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da hemikalije koje su prodrle duboko u plod ne mogu potpuno da se uklone pranjem.

Peteljka otkriva koliko je paradajz svež

Pogledajte i peteljku.

Ako je zelena, čvrsta i sveža, paradajz je verovatno skoro ubran. Suva i tamna peteljka obično znači da plod dugo stoji.

Najvažnije pravilo – ne tražite savršenstvo

Najukusniji paradajz često nije najlepši.

Mala pukotina, neravan oblik ili manje intenzivna boja ne znače da je plod loš. Naprotiv, upravo takav paradajz često ima najviše ukusa i najmanje hemije.