U selu Polazi, podno Golije, živi Velibor Bugarić – čovek koji je, uprkos teškom životu, uspeo da sačuva porodicu i veru u ljude. Njegova priča nije samo priča o siromaštvu, već o ljubavi, gubitku i borbi koja i dalje traje.

Pre više od deset godina, Velibor je iznenadio mnoge u svom kraju kada se oženio Albankom. Iako su neki bili skeptični, njih dvoje su, prema rečima porodice, lepo živeli. Gradili su dom, dobijali decu i delovalo je da su pronašli sreću.

Ubrzo su dobili četvoro dece i kuća je bila puna života i planova.

A onda – šok.

Bez najave, bez objašnjenja, žena je jednog dana otišla. Napustila je i muža i četvoro male dece i nikada se više nije vratila.

Ostao sam sa decom i bez odgovora

Velibor nije imao vremena za očaj. Morao je odmah da preuzme sve na sebe – da bude i otac i majka. Najveća pomoć stigla je od njegove majke Ljubinke, bake koja je danas stub porodice.

„Bila je dobra, vredna, nismo je terali ni na šta. Brinula je o deci… a onda ih je samo ostavila. Nije htela ni da ih čuva ni da bude uz njih“, priča Ljubinka.

Porodica danas živi skromno, od poljoprivrede i dečijeg dodatka, ali uz međusobnu podršku i pomoć ljudi dobre volje.

Komšije, prijatelji i humanitarci pritekli su u pomoć – skupljali su novac, donosili hranu i pomagali da se ovoj porodici obezbede osnovni uslovi za život.

Deca ponovo dobila razlog za osmeh

Poseban trenutak bio je dolazak Deda Mraza za Novu godinu, koji je mališanima doneo poklone i radost posle teškog perioda. Osmesi su se vratili, makar na trenutak.

I danas, najveći oslonac porodici je baka Ljubinka, koja, uprkos godinama, svakodnevno brine o unucima.

„Izvukli smo je iz nemaštine, dali joj sve… i eto, ostavi decu. Šta da kažem“, govori ona kroz suze.

Nada ipak postoji

Iako je prošao kroz težak životni udarac, Velibor ne odustaje. Uz pomoć porodice i dobrih ljudi, nastavlja dalje, boreći se za svoju decu.

Najveća želja bake Ljubinke je da njen sin jednog dana ponovo pronađe sreću i da ova kuća, koja je prošla kroz mnogo toga, opet dobije novu radost.