Iako se često smatra da su za ovakva oštećenja odgovorne bolesti ili štetočine, pravi uzrok je najčešće drugačiji. Pucanje plodova uglavnom je prirodna reakcija paradajza na nagle promene u količini vlage u zemljištu. Kada biljka posle sušnog perioda odjednom dobije veću količinu vode, plodovi brzo upijaju vlagu i šire se, dok se njihova pokožica ne može dovoljno brzo prilagoditi tom naglom rastu. Zbog toga dolazi do pojave pukotina, naročito pred berbu, kada su plodovi najosetljiviji.

Pukotine mogu imati različit oblik. Kod nekih plodova javljaju se kružne raseline oko drške, dok se kod drugih pojavljuju uzdužne pukotine koje se protežu od vrha ka dnu. Ponekad su oštećenja površinska i zahvataju samo pokožicu, pa unutrašnjost ostaje zaštićena. Međutim, kada su pukotine dublje, unutrašnji deo ploda dolazi u kontakt sa vazduhom, vlagom i mikroorganizmima iz okoline, što ubrzava njegovo propadanje.

Zbog toga je važno redovno pregledati biljke i odmah ubrati svaki plod na kome se primete oštećenja. Ako je unutrašnjost zdrava i neoštećena, paradajz se može bez problema koristiti za pripremu salata, sosova, sokova ili drugih jela.

slika

Za zdrav rast i razvoj paradajza od velikog značaja je da zemljište ima ravnomernu vlažnost. Do pucanja plodova najčešće dolazi kada biljka nakon dužeg sušnog perioda iznenada dobije veću količinu vode. Takve situacije su česte posle obilnih letnjih kiša, ali i nakon prekomernog zalivanja biljaka koje su ranije bile uskraćene za vlagu.

Kada se to dogodi, koren brzo upija vodu i usmerava je ka plodovima. Njihova unutrašnjost se naglo širi, što stvara pritisak na pokožicu. Pošto spoljašnji sloj ne može dovoljno brzo da se prilagodi tom ubrzanom rastu, dolazi do njegovog pucanja. Zbog toga se često dešava da plodovi uveče izgledaju potpuno zdravo, a već narednog jutra, posle jake kiše ili obilnog zalivanja, budu prekriveni pukotinama.

Pucanje plodova najčešće se javlja kod paradajza koji je već počeo da crveni ili je dostigao gotovo punu zrelost. U tom periodu plod je bogat sokovima i šećerima, dok je njegova pokožica maksimalno zategnuta, pa i manje promene u količini vlage mogu dovesti do pojave pukotina. Nasuprot tome, zeleni i nedovoljno zreli plodovi lakše podnose oscilacije u snabdevanju vodom, jer je njihova pokožica još uvek elastična i može da se prilagodi rastu.

Preventivne mere i pravilno iskorišćavanje roda

Potpuna kontrola ovog problema nije moguća, naročito tokom leta kada se smenjuju sušni periodi i iznenadni pljuskovi. Ipak, primenom određenih agrotehničkih mera rizik se može značajno smanjiti.

slika

Ujednačeno navodnjavanje je jedna od najvažnijih mera. Biljke je bolje zalivati redovno i u umerenim količinama, nego dozvoliti da se zemljište potpuno osuši pa ga zatim prekomerno zaliti.

Postavljanje malča takođe ima važnu ulogu. Sloj slame, pokošene trave ili sena oko stabljika usporava isparavanje vode iz zemljišta, štiti koren od visokih temperatura i pomaže u održavanju stabilne vlažnosti u tlu.

Ranija berba je još jedna korisna mera. Plodovi koji su počeli da menjaju boju mogu se ubrati pre pune zrelosti i ostaviti da dozru na senovitom i provetrenom mestu. Na taj način se smanjuje rizik od oštećenja usled letnjih nepogoda.

Kada je reč o konzumaciji, odgovor je uglavnom pozitivan. Ukoliko na mestu pucanja nema tragova buđi, omekšavanja tkiva ili neprijatnog mirisa, paradajz se može slobodno jesti. S druge strane, takav plod nije pogodan za duže skladištenje, jer pukotine omogućavaju ulazak i razvoj različitih mikroorganizama, pa je preporučljivo da se iskoristi što je pre moguće nakon branja.