Na temperaturama od oko 40 stepeni, hladna kisela voda sa ledom i kriškom limuna mnogima predstavlja pravo osveženje. Mehurići pružaju prijatan osećaj, grlo se brzo rashladi, pa nije neobično posegnuti za još jednom flašom. Međutim, kada gazirana mineralna voda postane glavni izvor tečnosti tokom velikih vrućina, organizam uz osveženje unosi i znatnu količinu minerala, posebno natrijuma.

Gazirana mineralna voda razlikuje se od obične vode za piće jer sadrži prirodne minerale. Među njima je i natrijum, čija količina u pojedinim vrstama može biti veoma visoka. Tokom vrelih dana telo znojenjem gubi tečnost, pa prekomeran unos natrijuma može dodatno otežati održavanje pravilne ravnoteže tečnosti u organizmu.

Mehurići ugljen dioksida izazivaju osećaj punoće u želucu, zbog čega mozak može privremeno steći utisak da je žeđ ugašena. Iako se nakon čaše gazirane vode može javiti osećaj sitosti i osveženja, ćelije organizma i dalje mogu biti nedovoljno hidrirane. Zbog toga dehidratacija može napredovati neprimetno, uprkos osećaju da ste uneli dovoljno tečnosti.

Kod većih količina gazirane mineralne vode može se javiti nadutost, zategnut stomak ili blaga nelagodnost. U isto vreme žeđ se često brzo vraća, pa osoba nastavlja da pije sve više gazirane vode, iako efekat osveženja postaje sve slabiji.

Sama kisela voda nije štetna za bubrege, ali njena prekomerna konzumacija tokom velikih vrućina može predstavljati dodatno opterećenje. Bubrezi tada moraju da izluče višak natrijuma u uslovima kada organizam već raspolaže smanjenom količinom vode zbog pojačanog znojenja, što povećava njihov rad.

slika

Najveći problem predstavlja višak soli koji se može unositi kroz gaziranu mineralnu vodu. Poseban oprez potreban je osobama koje imaju povišen krvni pritisak, bolesti bubrega ili sklonost ka zadržavanju tečnosti. Za njih je preporučljivo da se o količini mineralne vode posavetuju sa lekarom, jer individualne zdravstvene potrebe mogu biti različite.

I Svetska zdravstvena organizacija upozorava da većina ljudi svakodnevno unosi znatno više natrijuma nego što je organizmu potrebno. Preporuke ove organizacije naglašavaju važnost smanjenja unosa soli kako bi se očuvalo zdravlje i smanjio rizik od brojnih bolesti.

Stručnjaci ne savetuju potpuno izbegavanje kisele vode, već umerenu konzumaciju. Jedna do dve čaše dnevno uglavnom su dovoljne da se uživa u njenom ukusu, dok veće količine mogu povećati unos natrijuma i doprineti osećaju nadutosti, naročito tokom veoma toplih dana.

slika

Tokom visokih temperatura osnovni izvor hidratacije i dalje bi trebalo da bude obična voda. Voda sobne temperature ili blago rashlađena često se lakše podnosi od ledene, koja kod nekih osoba može izazvati nelagodnost u stomaku. Za prijatniji ukus u vodu se mogu dodati listići nane ili kriške krastavca, čime se dobija osvežavajući napitak bez dodatnog unosa soli.

Praktičan način da se održi dobra hidratacija jeste da se uz svaku čašu kisele vode popije i čaša obične vode. Na taj način organizam dobija dovoljno tečnosti, dok se istovremeno može uživati u osvežavajućem ukusu gazirane mineralne vode.

Gazirana mineralna voda doprinosi hidrataciji, ali tokom velikih vrućina obična voda ostaje efikasniji izbor za nadoknadu izgubljene tečnosti. Mehurići mogu privremeno smanjiti osećaj žeđi, dok veći sadržaj natrijuma u pojedinim vrstama mineralne vode nije idealan za svakodnevnu hidrataciju u ekstremno toplim uslovima.

Nadutost nakon konzumiranja kisele vode nastaje zbog ugljen dioksida, koji povećava količinu gasa u želucu i izaziva osećaj punoće. Taj efekat može biti izraženiji kada se gazirana voda pije u većim količinama ili tokom veoma toplog vremena.

Iako ne postoji univerzalna granica koja važi za sve, umerena konzumacija od jedne do dve čaše dnevno uglavnom se smatra razumnim izborom tokom velikih vrućina. Osobe koje imaju hronične bolesti ili su na dijeti sa ograničenim unosom natrijuma trebalo bi da se pridržavaju saveta svog lekara.

Video:

embed