Nakon velikog gubitka kilograma mnogi očekuju da će se osećati srećnije, samopouzdanije i zadovoljnije svojim odrazom u ogledalu. Vaga pokazuje manji broj, odeća drugačije pristaje i sve potvrđuje da je promena zaista vidljiva. No umesto očekivanog olakšanja, telo im ponekad deluje nestvarno, gotovo kao da ne pripada njima.

Iako razumeju da su se fizički promenili, slika koju imaju o sebi često ostaje zarobljena u prošlosti. Upravo to iskustvo se naziva fantomskom gojaznošću, a sve češće se spominje u eri modernih tretmana za mršavljenje, piše Psychology Today.

Fantomska gojaznost je normalna pojava

Gubitak težine prikazuje se gotovo isključivo kao fizički događaj: broj na vagi se menja i telo se mijenja. Pretpostavlja se da se naša mentalna slika o sebi automatski ažurira istim tempom. Međutim, slika o sebi nije pasivno ogledalo fizičkog stanja.

Ona je aktivan, slojevit neurološki sistem optimizovan za stabilnost, koji svoj model o tome ko smo gradi polako, kroz godine nakupljenog iskustva i povratnih informacija iz okoline. Taj mentalni model se ne menja samo zato što se promenio broj na vagi. On se ažurira isključivo kroz ponovljeno, proživljeno iskustvo, i to vlastitim, često mnogo sporijim tempom od fizičkog procesa mršavljenja.

slika

Termin fantomska gojaznost namerno je pozajmljen iz koncepta fantomskog uda - fenomena u kojem mozak nastavlja osećati ud koji više ne postoji. Kod fantomske gojaznosti, mozak nastavlja percipirati društvenu i fizičku stvarnost većeg tela, čak i kada objektivni dokazi potvrđuju da tog tela više nema.

Posledice su brojne: automatski izbor šireg sedišta, refleksno izvinjenje zbog zauzimanja prostora, posezanje za većom odećom ili neprijatan osećaj da živite u telu koje nije vaše. Ništa od toga ne predstavlja karakternu manu, već mozak koji radi upravo ono za šta je evoluirao: obezbeđuje stabilan osećaj sebe.

Problem nastaje kada se, zbog brzih metoda mršavljenja, telo mijenja brže nego što se mentalni model mozga može prilagoditi.

Prevladavanje fantomske gojaznosto

Dobra vest je da fantomska gojaznost nije trajno stanje. U većini slučajeva, slika o telu u mozgu vremenom se sama ažurira. Ipak, mnogi žele ubrzati taj proces, a za to postoje određene strategije.

slika

Jedan od načina je bihevioralno eksperimentisanje. Najdirektniji put za ažuriranje slike o telu u mozgu jeste uranjanje u nove podatke. U praksi, to znači namerno izvođenje radnji koje je staro "ja" izbegavalo: sesti na stolicu bez prethodne provere njene širine ili prihvatiti poziv koji bi vaše prethodno telo odbilo.

Svaki takav mali eksperiment pruža nervnom sistemu proživljeno iskustvo koje postupno zamenjuje stari mentalni model. Za emocionalno učenje ključno je ponavljanje.

Druga tehnika je revizija narativa, temelj kognitivno-bihevioralne terapije. Unutrašnja priča koju nosimo o sebi, poznata i kao temeljno uverenje, oblikuje našu percepciju nezavisno od spoljašnjih okolnosti. Ažuriranje tog ličnog narativa nije puko pozitivno razmišljanje, već kognitivni rad na zameni uobičajenih i često zastarelih samoopisa onima koji odražavaju trenutnu stvarnost.

Za ljude koji su godinama izbegavali ogledala i fotografije, postupno vežbanje gledanja sebe može ubrzati proces usklađivanja uma i tela. U psihoterapiji je to oblik terapije izlaganjem. U početku je većini ljudi odbojno, pa je najbolje primenjivati je polako i progresivno. Cilj je upoznavanje i prihvatanje sadašnjeg tela. Uprkos početnoj nelagodi, ova metoda je vrlo efektna.

Video:

embed