Kako (i zašto) smo tačno odlučili da svaka odluka u životu mora imati dubljeg smisla i time odustali od bilo kakvog traga spontanosti?

U poslednje vreme imam utisak da svaku odluku unapred merimo, procenjujemo i pokušavamo da predvidimo njen ishod. I to važi za osobe koje biramo da budu u našem životu, odlaske na mesta koje nismo do sada videli, aktivnosti koje su nam nepoznate ili prosto razgovore za koje ne znamo čemu vode.

Bolje pitanje je kada smo postali ljudi koji uvek postavljaju isto pitanje: ,,Da li će mi ovo doneti nešto konkretno?" Čak i kada mislimo da smo spontani, često smo zapravo samo dobro istrenirani da spontano biramo ono što se uklapa u verziju života koju smo već unapred zamislili.

Dejting trend

Novi dejting trend ,,wildflowering" zanimljiviji je kao društveni simptom nego kao još jedan pojam koji treba dodati u beskrajni rečnik savremenog zabavljanja. U dejting kontekstu, wildflowering se opisuje kao opušteniji, sporiji i otvoreniji pristup upoznavanju, u kom se ne insistira odmah na etiketama, idealnom profilu partnera ili unapred zadatom scenariju odnosa. Ne tražimo više osobu koja na prvi pogled deluje kao savršen izbor, već se prepuštamo ideji da se odnos razvija prirodnije, bez stalnog pritiska da odmah znamo gde sve to vodi.

Par

Naravno, kao i svaki dejting trend koji obećava opuštenost i ovaj sa sobom nosi poneku zamku. Ovaj trend podrazumeva premisu da otvorenost nije isto što i nejasnoća, što dalje vodi do toga da „pustiti nešto da raste prirodno“ ne znači praviti se da nemamo potrebe, granice ili očekivanja. Uzimajući u obzir različitost ljudi, ovakav pristup može biti oslobađajući za ljude koji previše analiziraju svaki susret, dok istovremeno može postati zbunjujuć ako se koristi kao izgovor da se nikada ništa ne definiše.

Nama je, ipak, najzanimljivije ono što ,,wildflowering" otkriva izvan dejtinga. Preveden u kontekst svakodnevnog života, postavlja pitanje koliko često uopšte dajemo šansu bilo čemu što ne pripada našem uobičajenom planu života. Negde usput, radoznalost smo zamenili efikasnošću – sve što radimo mora imati funkciju. Čitamo knjige koje će nas oblikovati, vežbamo da bismo izgledali ili se osećali bolje, izlazimo da bismo upoznali nekoga, upoznajemo tog nekoga da bismo proverili da li ima potencijal i na različite načine radimo na sebi da bismo postali poželjnija, „bolja“ verzija sebe.

Otpor logici

Odrasli smo na logici A + B = X, gde je X još uvek imao pravo da bude nepoznat, otvoren za mogućnosti različitih ishoda. Kada smo konačno sazreli i došli do trenutka u kome sami biramo varijable, počeli smo instinktivno X da zamenjujemo uvek istim odgovorom: ovo je dobro za moju budućnost. ,,Wildflowering", posmatran šire, funkcioniše kao mini otpor toj logici, kao ideja da ne mora svaka stvar u životu odmah da bude uspešno odrađen zadatak.

Razmišljanje

Saslušajte nas: nekad je dovoljno da nešto probamo samo jer nas zanima! I da, to ne znači da treba da živimo bez kriterijuma. Niko ne zagovara haotično pristajanje na sve, niti romantičnu ideju da će nas svaka slučajnost odvesti ka nekom velikom otkriću. Granice, intuicija i zdrav razum i dalje su neophodni, samo što između potpunog plana i potpunog haosa postoji mnogo prostora u kom se često dešavaju najzanimljivije stvari.

Taj međuprostor smo, čini mi se, usled sadržaja koji nam se plasira i trauma koje smo razvili, počeli najviše da izbegavamo. Moramo priznati da bi nam svima dobro došlo malo više stvari za koje nemamo savršeno objašnjenje niti nameru. Hobi koji ne planiramo da pretvorimo u ,,side hustle" ili događaj na koji odlazimo bez očekivanja da će biti ,,vredno našeg vremena”. Zamislite – poznanstvo koje ne mora odmah da postane blisko i razgovor koji ne vodi ni do čega, osim do činjenice da smo na trenutak izašli iz sopstvene glave!

Revolucionaran koncept

Zvuči revolucionarno za generaciju koja se drži svoje male grupe prijatelja i svako novo poznanstvo često posmatra kao uspešan ,,networking", iako je opcija spontanosti i neznanja oduvek bila tu. Samo smo se navikli da je gledamo sa nostalgijom, kao nešto što pripada nekom drugom vremenu.

Dejt

U dejtingu, ,,wildflowering" nas poziva da ne odbacimo osobu samo zato što ne liči na našu unapred zamišljenu verziju idealnog izbora. U životu, isti princip bi mogao da nas podseti da mnogo toga što nas promeni na kraju ne izgleda obećavajuće na početku. Nekada su stvari koje nas najviše pomere one kojima smo slučajno ostavili dovoljno prostora da se razvijaju, prenosi Vogue.

 

 

Bonus video:

Video