Kada se Džejn Sautvik rodila pre čitavog veka, trebalo je da bude zvezda dana, ali onda se iznenada pojavio još neko ko je želeo da podeli pažnju.
„Nisu imali pojma da je Bil unutra“, kaže Sautvikova (100) u intervjuu u svom domu u Livermoru u Kaliforniji.
„U to vreme nisu imali ultrazvuk i sve to. Nakon što sam se ja rodila, rekli su: ’Čekajte. Ima još jedna [beba].’"
Rođeni kao Džejn i Bil Ebot na Havajima 8. aprila 1926. godine, njih dvoje su mesec dana kasnije otplovili za Njujork, pri čemu su im fioke u kabini služile kao kreveci. Tokom deset decenija od tada, proživeli su istorijske epohe i pretrpeli lične gubitke, preživeli rak i srčani udar.
Ali kako kažu za People, dok jedno završava misao drugog: „Još uvek smo deca.“
Njihov otac, Rojal Ebot, u to vreme je služio u Ratnoj mornarici na Havajima, a njihova majka je bila dirigentkinja hora. Blizanci su detinjstvo proveli između Havaja, kopnenog dela SAD i Kanade, a srednju školu su pohađali u Kaliforniji, u Long Biču i Oklendu.
Dobra genetika
Dugovečnost im je u genima. Oba roditelja su živela do sredine svojih devedesetih, a njihov stariji brat, Ričard, umro je baš prošle godine, samo mesec dana pre svog 103. rođendana.

To je dovelo do velikih, živahnih porodičnih okupljanja u oblasti zaliva San Franciska, prepunih dece, unuka i praunuka.
„Jedna od lepih stvari kada vam roditelji žive tako dugo jeste to što smo mogli da provedemo mnogo vremena zajedno“, kaže Sautvikova. „Mogli smo da podelimo mnogo porodičnih priča.“
Ljubav
Ona pripisuje zasluge Lorin što ju je upoznala sa njenim suprugom, Ernijem, dok su njih dvoje bili studenti na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju 1940-ih. Bio je štrajk autobusa i majka joj je predložila da se preveze sa Ernijem, koji je imao automobil marke ,,Studebaker".
„Prvi put kada sam ga videla, pomislila sam: ’Vau!’ Bila je to ljubav“, kaže Sautvikova.
Ona i Erni, koji je preminuo 1995. godine, odgajili su petoro dece, uključujući Nensi, koja je danas njena glavna negovateljica. Sautvik je diplomirala dečiji razvoj i predavala u vrtiću.
Na osnovu svojih i očevih sećanja, potkrepljenih istorijskim podacima, 2012. godine objavila je knjigu „Thomas Leonard McAvey: A Soldier and a Sailor" o svom pradedi iz ere Američkog građanskog rata.
Usponi i padovi
Kada govori o svojim mnogobrojnim godinama, Sautvikova ume da zvuči iznenadjujuće opušteno u vezi sa neizbežnim usponima i padovima.
„Penzionisala sam se osamdesetih i ubrzo nakon toga imala rak dojke“, kaže ona. „Odstranjena mi je jedna dojka i imala sam plućne probleme, ali to je jednostavno život. Stvari se dešavaju.“

Brat Bil, koji živi u susednom gradiću Plezantonu, kaže da je bio relativno zdrav sve do srčanog udara pre oko jedne decenije. („Nije zaista delovalo kao srčani udar“, kaže on. „Ali su mi ugradili stentove.“) On takođe ima problema sa bubrezima.
Nensi se doselila kako bi pomagala majci 2005. godine, nakon što je napustila svoj posao u Oregonu, i na kraju je jednostavno ostala. Ona takođe pomaže Bilu, koji živi sam, oko njegovih odlazaka kod lekara i kupovine. „Često je ukradem za sebe“, kaže on.
Zdravlje
Svo troje su se nasmešili kada se Nensi prisetila kako je majčin kardiolog rekao da ona „ima srce šezdesetogodišnjakinje“.Što se tiče Bila, njegov kardiolog kaže: „Pa, imate 100 godina. Vaše srce radi najbolje što može.“Porodica svoju dugovečnost i zdravlje pripisuje svom načinu života, uključujući to što ostaju aktivni koliko god mogu i imaju snažnu porodičnu i medicinsku podršku.
Blizanci su rođeni u vreme Prohibicije, i kažu da njihovi roditelji nikada nisu pušili ni pili, iako Sautvikova priznaje da je ona „pušila neko vreme“.

Ali ne i Bil — koji kaže da je „popio pola piva kada je izašao iz vojnog kampa i zamalo se uspavao“.
Kao srednjoškolski sportista, voleo je plivanje u okeanu i služio je na bojnom brodu USS Kalifornija tokom Drugog svetskog rata. Kasnije je 30 godina leteo na patrolnim avionima u rezervnom sastavu Ratne mornarice. Penzionisao se pre 45 godina, nakon što je radio kao inženjer u kompaniji ,,AT&T".
„Moja žena nije bila dobro, pa nije želela da radim“, kaže Bil.
Patriša Ebot je preminula 2005. godine, posle 55 godina braka sa Bilom. Par je imao jedno dete, Lindu, nećaku koju su usvojili kada je imala 2 godine.
Putovanja
Nedugo nakon što mu je supruga umrla, blizanci i njihov stariji brat počeli su da putuju sa Nensi i drugim rođacima. Ali prvo planirano putovanje, na Aljasku, bilo je namenjeno Ričardu i Bilu, sve dok „Džejn nije saznala za to“, kaže Bil uz osmeh.
„Džejn kaže: ’A šta je sa mnom?’, a ja sam rekao: ’Dobrodošla si da pođeš, nisam znao da želiš da ideš’“, priseća se on.
To se pretvorilo u oko 15 godina zabavnih putovanja, uključujući povratke na Havaje i „opuštenu“ turneju po Italiji obeleženu izgubljenim pasošima, novčanicima i dobrim vinom. Njihovo poslednje putovanje bilo je pre pandemije kovida-19, kada su obišli parkove na zapadu SAD, uz obilazak Velikog kanjona koji je uključivao i vožnju helikopterom.
Okupljanja
U Sautvikinom domu se svake godine se organizuju velika božićna okupljanja na kojima njen unuk Klint kuva, a rođaci ukrašavaju kuću. Šira porodica se takođe okuplja radi proslave važnih jubilarnih događaja, uključujući i nedavnu proslavu stotog rođendana ovih blizanaca.
Sautvikova pokazuje na policu na kojoj se nalaze posude sa pepelom njenog voljenog supruga i sina Marka.
„Čekaju dok ja ne preminem, pa da odemo zajedno. Imam rezervisano mesto za nas“, kaže ona pre nego što se nakratko osmehnula. „Ali to se neće dogoditi još nekoliko godina.“
Bonus video:
Komentari (0)