Viktorija nikada nije mislila da će joj jedan „bezazleni savet“ promeniti život iz korena. Kao samohrana majka dvoje dece, pokušavala je da izdrži tempo svakodnevice, ali je zbog onoga što joj je predstavljeno kao „mamin mali tretman“ završila u paklu zavisnosti i ostala bez dece. Sve je počelo u periodu pandemije, tokom karantina 2020. godine. Viktorija Vigors, tada 35-godišnjakinja iz Kenta, bila je sama sa desetogodišnjim sinom i trogodišnjom ćerkom. Onlajn nastava, zatvorenost u četiri zida, stalna briga i potpuni izostanak podrške doveli su je do ivice izdržljivosti.

„Bila sam iscrpljena, usamljena i preopterećena. Imala sam osećaj da pucam“, priznala je kasnije za Daily mail.

U početku je utehu tražila u alkoholu. Nekoliko čaša vina uveče delovalo je kao način da se smiri, ali granica se brzo pomerala. Do proleća 2020. pila je i do deset flaša vina nedeljno, budila se umorna, sa grižom savesti i sve manje strpljenja za decu. Prelomni trenutak dogodio se tokom razgovora sa drugom majkom, koju je poznavala iz školskog dvorišta.

„Zašto ne probaš ketamin? To je mali tretman. Sve mame to rade“, rekla joj je, uz objašnjenje da daje opuštenost poput alkohola, ali bez mamurluka i kalorija.

Iako je znala da je ketamin ilegalna supstanca, radoznalost i očaj su prevagnuli. Nekoliko dana kasnije kupila je prvu kesicu za 15 funti.

Prvu dozu uzela je uveče, kada su deca zaspala. Osećaj smirenosti bio je trenutan. Sledećeg jutra probudila se bez glavobolje, bez mučnine, sa utiskom da je pronašla „rešenje“. Ketamin je brzo postao deo njene svakodnevice.

„Ubeđivala sam sebe da sam bolja majka – smirenija i veselija. To su laži koje zavisnost servira“, priznaje danas.

Kao i kod alkohola, tolerancija je rasla. Trošila je sve veće količine, praznila ušteđevinu i procenjuje da je tokom zavisnosti potrošila oko 47.000 evra. Posle devet meseci počeli su ozbiljni zdravstveni problemi. Jaki bolovi u grudima i gornjem delu stomaka postali su svakodnevica. Tokom 2021. čak 14 puta završila je u hitnoj pomoći. Zbog srama, lekarima nije govorila istinu. Kasnije joj je dijagnostikovana ketaminom izazvana holangiopatija, teško oštećenje žučnih puteva koje može dovesti do ciroze, otkazivanja jetre i smrti.

U oktobru 2021, nakon napada bola za koji je mislila da je srčani udar, odlučila je da prizna istinu.

„Ja sam zavisna od ketamina i treba mi pomoć“, rekla je bolničarima.

Olakšanje zbog priznanja trajalo je kratko. Istog dana socijalne službe donele su odluku da joj se deca oduzmu. Sin je odmah prebačen kod oca, a ubrzo je i ćerka odvedena. Kontakt joj je potpuno zabranjen. Držeći četvorogodišnju devojčicu u naručju, kroz suze joj je rekla da mama mora da se oporavi. Odluka, međutim, nije bila njena.

„Mislila sam da činim pravu stvar tražeći pomoć, a osećala sam se kao da sam kažnjena“, rekla je kasnije.

Viktorija je prekinula sa drogom bez terapije, preselila se kod majke i počela da ide na sastanke Anonimnih narkomana. Kaže da su joj upravo ti susreti spasli život.

„Kad god bih osetila poriv, zamišljala bih svoju decu.“

Tek nakon četiri meseca dozvoljeni su joj video-pozivi sa decom, uz nadzor. Sina je ponovo zagrlila posle šest meseci, dok je ćerku čekala gotovo godinu i po dana.

„Kada sam ih ponovo uzela u naručje, prvi put sam se opet osetila celom.“

Danas je fizički oporavljena, deli starateljstvo sa očevima dece i redovno ide na sastanke podrške. O svojoj priči govori javno kako bi upozorila druge žene.

„Ketamin nije nikakav ‘mali tretman’. To je opasna droga koja uništava živote“, poručuje.

Posebno upozorava na stigmu:
„Majke koje se bore sa zavisnošću često ćute iz straha i srama. Bez razumevanja i podrške, ostaju same u mraku.“