Način na koji se ponašamo onda kada imamo moć nad nekim ko ne može da nam uzvrati često govori više o našem karakteru nego bilo kakve reči, stavovi ili slika koju gradimo u javnosti. Upravo u tim sitnim, svakodnevnim trenucima, daleko od pogleda drugih, vidi se koliko smo zaista empatični, strpljivi i emocionalno stabilni.

Zato psiholozi i psihijatri već godinama posmatraju odnos ljudi prema životinjama kao važan pokazatelj ličnosti. Ne zato što su kućni ljubimci nekakav „test“, već zato što su u potpunosti zavisni od čoveka i nemaju mogućnost da mu pariraju snagom, argumentima ili autoritetom.

Zašto odnos prema životinjama nije beznačajna sitnica

Mnogi svoje ljubimce doživljavaju kao ravnopravne članove porodice. Ipak, uprkos toj emocionalnoj vezi, zanemarivanje i zlostavljanje životinja i dalje su prisutni i predstavljaju ozbiljan društveni i psihološki problem.

Psihijatar Vinaj Saranga iz Severne Karoline za Newsweek je objasnio da način na koji se neko ophodi prema životinjama često razotkriva dublje obrasce ponašanja koji se kasnije preslikavaju i na odnose sa ljudima. Drugim rečima – ono što radimo slabijima retko ostaje samo na tome.

Empatija se najjasnije vidi tamo gde nema uzvraćanja

„Prvo što odnos prema životinjama otkriva jeste nivo empatije“, objašnjava Saranga. Kada neko pokazuje brigu, nežnost i saosećanje prema biću koje ne može da se odbrani, to obično znači da ume da prepozna tuđu ranjivost i da na nju reaguje zaštitnički, a ne agresivno.

Životinje ne mogu da objasne šta ih boli, ne mogu da pregovaraju niti da traže pravdu. Upravo zato način na koji se ljudi ponašaju prema njima pokazuje kako se ophode kada imaju prednost i kontrolu.

Nežnost i strpljenje prema biću koje zavisi od naše pažnje često ukazuju na samokontrolu, odgovornost i unutrašnju stabilnost – osobine koje se kasnije vide i u partnerskim, porodičnim i profesionalnim odnosima.

Strpljenje i emocionalna zrelost na delu

Briga o životinji nije samo igra i zabava. Ona podrazumeva nered, bolest, dodatne obaveze, umor i neplanirane troškove. Upravo u tim trenucima vidi se koliko neko ume da se nosi sa frustracijom i neprijatnostima.

Posebno je značajan odnos prema starim, bolesnim ili povređenim životinjama. Ljudi koji tada ostaju smireni, brižni i odgovorni najčešće pokazuju viši nivo emocionalne zrelosti i tolerancije i u drugim životnim sferama.

Kada odnos prema životinjama postaje alarm

S druge strane, okrutnost prema životinjama stručnjaci nikada ne posmatraju kao bezazlenu osobinu. Saranga naglašava da svaki oblik zlostavljanja predstavlja ozbiljan psihološki signal za uzbunu.

Takvo ponašanje može ukazivati na potisnut bes, emocionalnu nestabilnost, antisocijalne osobine ili nerešene traume. Posebno zabrinjava ravnodušnost prema patnji – trenutak kada tuđa bol ne izaziva nikakvu reakciju. To je, prema mišljenju stručnjaka, znak opasne emocionalne otupelosti.

Veza nasilja nad životinjama i porodičnog nasilja

Brojna psihijatrijska i kriminološka istraživanja godinama ukazuju na uznemirujuću povezanost između nasilja nad životinjama i nasilja u porodici. U velikom broju domaćinstava u kojima postoji agresija prema ljudima, beleži se i zlostavljanje životinja. Zbog toga stručnjaci savetuju da se takvi postupci ne ignorišu niti posmatraju izolovano, već kao mogući znak dubljih problema u ponašanju.