Kad krene paradajz da zri sa svih strana, kod moje bake Soke nije bilo pitanja šta ćemo s njim. Deo ide u salatu, deo u flaše, a od onog najzrelijeg pravio se domaći kečap. I to onaj gust, mirisan, od paradajza i crvene paprike, koji zimi otvoriš i odmah zamiriše cela kuhinja.

Baka je uvek govorila da za dobar kečap ne treba nikakva velika mudrost, samo zreo paradajz, dobra paprika i dovoljno vremena da se sve lepo ukuva.

Ovaj recept je upravo takav. Nema komplikovanja, a od jedne ture možete napraviti običan, ljuti ili začinjeni kečap.

Baka Soka je govorila: Ne štedite na dobrom paradajzu

Za kečap birajte što zreliji i mesnatiji paradajz. Jabučar je odličan, jer ima dosta mesa, a kada mu dodate crvenu papriku, dobićete onu prirodnu slatkoću zbog koje domaći kečap ima potpuno drugačiji ukus od kupovnog.

Potrebno je:

  • 6 kg zrelog paradajza
  • 1 kg mesnatih crvenih paprika
  • 6 srednjih glavica crnog luka
  • 5 čenova belog luka
  • 2 veze peršuna
  • 100 g šećera
  • 3 kašike soli
  • malo cimeta, po ukusu
  • 1 dl sirćeta
  • nekoliko samlevenih zrna karanfilića

Ako ne volite izražen ukus cimeta i karanfilića, slobodno smanjite količinu. Kod domaće zimnice upravo je to najbolje – napravite je onako kako vaša kuća voli.

Sve u jednu šerpu, pa polako

Paradajz operite i isecite na četvrtine. Paprike očistite od semenki i peteljki i isecite na krupnije komade. Dodajte isečen crni luk, beli luk i opran peršun.

Sve stavite u veliku šerpu i kuvajte desetak minuta, tek toliko da povrće omekša i pusti sok.

Onda dolazi deo koji pamtim iz bakinog dvorišta, pasiranje. Povrće dobro procedite i propasirajte kako biste odstranili kožice i semenke. Ako volite potpuno gladak kečap, masu možete dodatno izmiksati blenderom.

Propasiranu smesu vratite u šerpu, dodajte šećer, so, cimet i malo mlevenog karanfilića.

A onda nema žurbe.

Kečap kuvajte otklopljen na umerenoj vatri oko sat vremena, uz povremeno mešanje. U početku može dosta da peni i podigne se u šerpi, zato ga tada nemojte ostavljati samog.

Bakin znak da je gotovo nije bio sat, već varjača – kada kečap postane gust i količina se smanji približno na polovinu, pri kraju je.

Sirće ide tek na kraju

Pred kraj kuvanja sipajte sirće i kuvajte još desetak minuta. Tada kečap već postaje ozbiljno gust i ume da prska, pa smanjite vatru i mešajte češće.

Vreo kečap sipajte u čiste i zagrejane flaše ili tegle, odmah dobro zatvorite i ostavite da se postepeno ohlade. Čuvajte ga na hladnom i tamnom mestu, a nakon otvaranja u frižideru.

Od iste smese možete napraviti i nekoliko ukusa. U jednu flašu dodajte malo ljute paprike, u drugu bosiljak ili origano, a ostatak ostavite klasičan.

I eto zimnice.

Bez posebnih dodataka i bez velike filozofije, paradajz, paprika, nekoliko začina i recept kakav su naše bake pravile mnogo pre nego što smo počeli da čitamo deklaracije na flašama kečapa.

A kada ga zimi stavite uz pomfrit, meso ili domaću picu, shvatićete zašto je baka Soka svake godine govorila: „Pravi još koju flašu, nestaće pre proleća.“