U Srbiji postoje brojni novogodišnji običaji i verovanja koja potiču još iz davnina. Neka su se zadržala do danas, dok su druga pala u zaborav. Ipak, mnogi i dalje rado zavire u ove stare običaje – makar iz radoznalosti, a ponekad i u nadi da će im doneti sreću.

Prema narodnim verovanjima, bilo je izuzetno važno šta se radi tokom dočeka Nove godine, jer se smatralo da upravo to određuje tok narednih dvanaest meseci. Ljudi su se trudili da tog dana rano ustanu, dobro se najedu, zabave i – po svaku cenu – izbegnu svađu.

Posebna pažnja poklanjala se i tome koga ćete prvog sresti u Novoj godini. Ako bi to bio muškarac, verovalo se da će godina biti srećna i bogata. Ukoliko bi se, pak, prvo srela žena, smatralo se da predstoji godina puna problema i nesreće, piše Narodni.net.

Važnu ulogu imao je i novogodišnji sto. Morao je da bude bogat i obilan kako bi i godina bila plodna i uspešna. Posebno se vodilo računa o vrsti hrane koja se iznosi. Najpoželjnije je bilo pečeno svinjsko meso, jer je svinja simbol napretka i kretanja unapred. Perad se nije pripremala, jer kokoška „čeprka unazad“, zec se izbegavao jer beži i odnosi sreću, dok se riba smatrala lošim znakom – verovalo se da zajedno s njom „otpliva“ i blagostanje.

Jedan običaj koji je i danas veoma popularan, kako u Srbiji tako i širom sveta, jeste nošenje crvenog donjeg veša u novogodišnjoj noći. Ovaj običaj potiče iz Španije, gde se verovalo da crveno donje rublje nose oni koji žele ljubav, dok žuto nose oni koji priželjkuju napredak u karijeri. Prema verovanju, donji veš ne bi trebalo kupovati samostalno – mora biti poklon. Nakon novogodišnje noći trebalo bi ga baciti kako bi se „magija“ zaista ostvarila.

Na sam Novu godinu postojala su i brojna zabrane. Kosa se nije prala kako bi se izbegle glavobolje tokom godine, a ako je veš bio okačen, morao je da se skine – verovalo se da će se tako sačuvati stoka i obezbediti plodna godina.