Tema nasledstva uvek izaziva buru emocija i podele, posebno kada roditelji odluče da imovina ne ide njihovoj deci. Upravo zato je Vesna rešila da ispriča svoju priču – i otkrije zašto će ona i suprug kuću pokloniti u humanitarne svrhe, umesto da je ostave svojoj ćerki.
„Pročitala sam pismo žene koja je kuću i vikendicu ostavila časnim sestrama, a ne ćerki kojoj je ranije kupila stan. Najviše su me rastužili komentari. Toliko gorčine, uvreda i prostakluka da se čovek zapita – zar je ovo postalo normalno? Ljudi danas javno pišu najgore gadosti kao da kažu ‘dobar dan’. Gde je nestao stid?“, pita se Vesna.
Kaže da je najviše šokira to što mnoge žene u poznim godinama roditeljstvo mere kroz nekretnine. „Računaju kakva je majka ona koja ostavi kvadrate, a kakva ona koja ne ostavi. Ja takve ljude ne želim pored sebe. Osećala sam se prljavo dok sam čitala te komentare“, priznaje.
„Ćerki ne ostavljamo ništa osim uspomena“
Vesna i njen suprug su doneli odluku – kuća ide u humanitarne svrhe. „Ne pravdamo se nikome i ne zanima nas šta bi drugi uradili s našom imovinom. To smo rekli i ćerki. Nismo je pitali za mišljenje, a ona nas i dalje voli jer zna da smo joj dali ono što je najvažnije – ljubav, podršku, znanje i krila da leti gde god poželi.“
Dodaje da njihova ćerka nikada nije od roditelja očekivala kuću, zemlju ili novac. „Možda neko misli da sam zbog toga bolja majka? Da, i nemam razlog da to krijem. Novac i cigle ne mogu popraviti loše roditeljstvo. A evo i zašto.“
Njihova ćerka je, kako kaže, oduvek bila razumna i talentovana. Umesto gimnazije, izabrala je ugostiteljsku školu – roditelji su je podržali. Umesto fakulteta, sama je pronašla praksu u Francuskoj – i opet su je podržali. Radila je u Italiji i Engleskoj, gradila karijeru i postala vrhunska u svom poslu. „Bili smo uz nju svaki put kada je posrnula, kada joj je bilo teško, kada je sumnjala u sebe. Ohrabrivali smo je da ostane verna sebi. Dobar roditelj ne živi za cigle i zidove, već da njegovo dete izraste u svog čoveka, piše Moje Vreme.
Od srednje škole, kaže Vesna, ćerka više nije uzela ni dinar od njih. „Nije se naljutila ni kad smo joj rekli da neće dobiti kuću u nasledstvo. Jer zna da je dobila mnogo više – pokazali smo joj svet pre nego što je sama kročila u njega. Naučili smo je da život nije samo jelo, piće i posao, već da čovek mora misliti, osećati, spoznavati. I ona je to shvatila.“
„Plašim se današnjih komentara“
Danas njihova ćerka živi svoj život, ne onako kako su je roditelji zamišljali – nego još bolje. „I uvek je uz nas, iako joj nećemo ostaviti ni kuću ni novac. Sve to može sama da zaradi jer je vredna i sposobna.“
Vesna priznaje da je zgrožena komentarima žena koje javno pišu da bi se odrekle majke ako im ne ostavi nekretninu. „Ježim se te hladnoće, te bešćutnosti i prostakluka. Ljudi danas izbacuju otrov u javnost kao da se ispovedaju u toaletu od stakla, pred svima i bez imalo srama. Ako je to postalo normalno, šta nas tek čeka? Kakva vremena dolaze? Ili su već stigla, s obzirom na sve što vidimo oko sebe?“, pita se Vesna.
zora
10.09.2025 10:07Podrzavam i cestitam. Zamislite reagovanje onih koji nista nisu stekli ili uradili sa zivotom pa cekaju kada ce im roditelji otici da bi oni mogli da pocnu da zive. Koliko je dece koja za zivota strpaju roditelje u podrumske prostorije da bi oni mogli bogato da zive a nista nisu zaradili. Nema gorih roditelja od nas. Od dece pravimo manipulatore koji te na lep nacin obrlate da im kupis stan ili auto prodajuci sve sto posedujes. Nasa deca su koristoljubiva.
Slobodan
10.09.2025 11:02Nikada neću razumeti roditelje koji svojoj deci, koja ih vole, paze, čuvaju (i neguju kad je potrebno) ipak svoju imovinu ne ostave toj deco. Pa sve što su sticali, sticali su za vreme dok su deca bila sa njima. A pogotvu ono što su sami rodtelji nasledili, treba ostaviti deci, jer su i njihovi roditleji to njima ostavili, očigledno želeći da to što su svorili osane u porodici