Društvenim mrežama širi se priča koja je pogodila roditelje i bake i deke, o tome kako jedno „celo selo“ više nije dovoljno da se odgaja dete. Tekst je napisan iz perspektive bake Marte, koja je godinama čuvala unuke, kuvala sinu i snaju i pomagala. Kap koja je prelila čašu desila se jedne obične večeri, kada je njen unuk odbio njeno domaće jelo.

 

Priča bake Marte


„Večeras sam izašla iz kuće svog sina, ostavivši vruću junetinu na stolu i kecelju na podu. Zovem se Marta, imam 68 godina i poslednje tri godine bila sam kao služavka sinu i snaji. Kuvala, čistila, čuvala unuka“, piše Marta. Marta opisuje kako je odrasla u periodu kada su večere bile obavezne, deca učila poštovanje i granice, a dosada nije bila drama. Njena snaja Ešli voli sina Brejdena, ali ga „previše štiti“, bojeći se svega – od glutena do internet osude. Zbog toga osmogodišnji unuk vodi glavnu reč, nikad mu nisu rekli „ne“ bez dugih pregovora.

 

Kap koja je prelila čašu


Jedne večeri Marta je pripremila svoj specijalitet sporo kuvanu junetinu. Kada su snaja i unuk došli u trpezariju, unuk je odbio to da jede, tražeći smrznute pileće medaljone. Snaja je pokušala da ga nagovori da jede. Marta je shvatila da je snaja prešla sve granice: „Odgajaš ga ili ga osakaćuješ? Učiš ga da je njegova želja važnija od tuđeg truda.“

 

Ljuta, donela je odluku


Marta je napustila kuću sina i snaje besna. Otišla je, ostavljajući iza sebe kecelju i spremljeno jelo. Vozeći se kroz tihi kraj grada, prisećala se vremena kada su deca bila puna poštovanja prema svim starijim osobama.

„Pobrkali smo ‘pružiti deci sve’ sa ‘odreći se sebe’. Volim svog unuka dovoljno da mu dozvolim da pogreši. Volim svog sina dovoljno da mu dozvolim da se snađe. I po prvi put, volim sebe dovoljno da jedem u miru. Moja kuća je zatvorena za njih za sada, možda se ponovo otvori, a ulaznica će biti poštovanje,“ zaključila je baka u objavi na Fejsbuku.

 

Video: