Čestoslavica, poznata i kao veronika (Veronica officinalis), višegodišnja je zeljasta biljka. Karakterišu je brojni sitni cvetovi svetloplave ili svetloljubičaste boje, grupisani u grozdaste cvasti, dok su joj zeleni, nazubljeni listovi sa donje strane ljubičasti i prekriveni finim dlačicama.
Biljka sadrži iridoidne glikozide, pre svega aukubozid, kao i flavonoide, tanine, organske kiseline poput hlorogenske i kafene, saponine i male količine etarskog ulja.
U narodnoj medicini čestoslavica je bila cenjena zbog svog svojstva „pročišćavanja krvi“, pa se u prošlosti koristila čak i u terapiji gubavosti. Smatra se da je naziv biljke povezan sa Svetom Veronikom, za koju legenda kaže da je izlečila rimskog cara Tiberija od lepre, pokrivši mu lice tkaninom na kojoj su bili otisnuti likovi Isusa Hrista.
Pisani tragovi o upotrebi čestoslavice kao lekovite biljke nalaze se u delima Hijeronimusa Boša iz XVI veka, kao i u zapisima Sebastijana Knajpa, koji ju je preporučivao kao univerzalni lek za brojne tegobe.
Čestoslavica se tradicionalno koristila kao pomoćno sredstvo u lečenju tuberkuloze, za olakšavanje iskašljavanja i podsticanje znojenja. Njena primena je bila rasprostranjena i kod oboljenja organa za varenje, kao i kod problema sa jetrom, slezinom, bubrezima i mokraćnim putevima. U narodnoj medicini koristila se i za ublažavanje tegoba izazvanih gihtom i reumatskim oboljenjima.
Preporučivala se i kod vrtoglavice i nervne iscrpljenosti nastale usled pojačanih intelektualnih napora.
Kao jedan od najcenjenijih lekova u tradicionalnoj medicini, čestoslavica se primenjivala i spolja, za ublažavanje ekcema i svraba kože, kao i za ispiranje rana radi njihovog bržeg zarastanja.
Blagotvorno dejstvo čestoslavice ogleda se u njenoj primeni kod problema sa respiratornim traktom, digestivnim sistemom, mokraćnim putevima, kao i kod gihta, artritisa i reumatskih bolova u mišićima i zglobovima. Takođe se koristila kod gubitka apetita, poremećaja funkcije jetre i oboljenja slezine.
Veronika se tradicionalno primenjivala i kao tonik, za podsticanje znojenja, „pročišćavanje krvi“ i ubrzavanje metabolizma. U pojedinim slučajevima koristila se za ispiranje grla kod upala usne duplje i grla, dok se spolja nanosila radi smanjenja znojenja stopala, zarastanja rana i ublažavanja različitih kožnih tegoba i svraba.
Video:
Komentari (0)