Iako se o dijabetesu tipa 5 retko govori, procenjuje se da pogađa i do 25 miliona ljudi širom sveta, prvenstveno u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, gde je pristup adekvatnoj zdravstvenoj zaštiti često ograničen.

Ovaj oblik dijabetesa prvi put je opisan još 1955. godine na Jamajci, ali je vremenom pao u zaborav. Iako ga je SZO osamdesetih godina prošlog veka uvela kao dijagnozu, ubrzo su usledile kontroverze. Krajem devedesetih, zbog nedostatka jasnih dokaza, ova klasifikacija je povučena, a do danas ne postoji potpuna saglasnost oko dijagnostikovanja i lečenja.

Za razliku od poznatih tipova dijabetesa, ovaj oblik nije povezan sa gojaznošću, načinom života, trudnoćom niti autoimunim procesima. Smatra se da nastaje kao posledica dugotrajne neuhranjenosti. Ranije je bio poznat pod nazivom dijabetes povezan sa neuhranjenošću (MRDM) i često je pogrešno svrstan u druge tipove bolesti, prenosi Science Alert.

Zbog činjenice da insulinska rezistencija kod ovog tipa dijabetesa nije glavni problem, standardni terapijski pristupi mogu biti neefikasni, a u nekim slučajevima čak i štetni. Stručnjaci upozoravaju da pogrešno doziranje insulina može izazvati ozbiljne komplikacije.

Istraživač sa Univerziteta u Ekseteru, Krejg Bil, istakao je da je precizno prepoznavanje tipa dijabetesa od presudnog značaja za izbor odgovarajuće terapije. Sličan stav godinama zastupa i endokrinološkinja Meredit Hokins sa Medicinskog koledža Albert Ajnštajn, koja upozorava da ovaj oblik bolesti najčešće pogađa stanovništvo Azije i Afrike, suočeno sa hroničnom nesigurnošću u ishrani.

Prema njenim rečima, dijabetes povezan sa neuhranjenošću rasprostranjeniji je nego tuberkuloza i gotovo jednako čest kao HIV, ali je decenijama zanemarivan upravo zbog nedostatka zvaničnog priznanja. Ona veruje da će novo klasifikovanje kao dijabetesa tipa 5 otvoriti vrata boljoj dijagnostici i efikasnijem lečenju.

Brojna istraživanja poslednjih godina pokazala su da dugotrajan nedostatak hranljivih materija može trajno oštetiti pankreas i njegovu sposobnost da proizvodi insulin. Studija koju je Hokins objavila 2022. godine prvi put je jasno definisala specifičan metabolički profil ovog oblika dijabetesa.

Ispitivanje sprovedeno u južnoj Indiji pokazalo je da oboleli imaju smanjenu proizvodnju insulina, slično dijabetesu tipa 1, ali ne u istoj meri, dok istovremeno zadržavaju osetljivost na insulin, što ih razlikuje od pacijenata sa dijabetesom tipa 2.

Lekar Rahul Garg iz Indije navodi da se dijabetes tipa 5 izdvaja po jedinstvenom mehanizmu nastanka, koji je povezan sa poremećenim razvojem pankreasa usled dugotrajne nutritivne insuficijencije.

Upravo zbog ovih saznanja, IDF je ove godine formirao posebnu radnu grupu za dijabetes tipa 5, na čijem je čelu Meredit Hokins. Cilj je da se uspostave jasni dijagnostički kriterijumi, terapijske smernice, globalni registar obolelih i programi edukacije zdravstvenih radnika.

Stručnjaci naglašavaju da je kod ovih pacijenata neophodan izuzetno oprezan pristup terapiji. U nekim slučajevima dovoljne su minimalne količine insulina ili alternativni načini stimulacije njegove proizvodnje, kako bi se izbegli opasni padovi šećera u krvi.

Poseban problem predstavlja primena terapije u sredinama gde vlada siromaštvo i gde pacijenti nemaju redovan pristup kontroli glukoze. Neadekvatno lečenje može dovesti do hipoglikemije, što dodatno ugrožava živote obolelih.

Iako se dijabetes tipa 5 najčešće povezuje sa Azijom i Afrikom, problem neuhranjenosti sve je izraženiji i u delovima Latinske Amerike i Kariba, gde se zdravstvene nejednakosti dodatno produbljuju.

Kako poručuje Hokins, ne postoji brzo rešenje, a borba protiv ove zanemarene bolesti zahtevaće dugoročna istraživanja i snažno zalaganje. „Kada jednom vidite mlade ljude kako umiru zbog pogrešnog lečenja bolesti koja je ignorisana decenijama, shvatite da povratka nema“, zaključuje ona.