Mladi kupus raste tik uz zemlju, zbog čega lako skuplja prašinu, blato i sitne insekte. Zato nije dovoljno samo skinuti spoljne listove i odmah ga iseći za salatu ili kuvanje.

Prvi korak je uklanjanje jednog ili dva spoljašnja lista, jer su oni najizloženiji prljavštini. Zatim kupus treba preseći na polovine ili četvrtine kako biste proverili da li se u unutrašnjosti kriju tragovi zemlje ili sitni insekti koji se često uvuku duboko među listove.

Nakon sečenja, kupus je najbolje potopiti u posudu sa vodom kako bi se prljavština iz unutrašnjih slojeva oslobodila. Potom ga dodatno isperite pod mlazom hladne vode, vodeći računa da voda dopre između svih listova.

Ako ipak ostanu tvrdokorne nečistoće, mogu se pažljivo ukloniti kuhinjskom četkicom ili štapićem – upravo taj korak mnogi preskaču, a ključan je za potpuno čist kupus.

Najčešća greška

Veliki broj ljudi pravi istu grešku čim donese kupus iz prodavnice ili sa pijace – odmah ga opere. Međutim, stručnjaci upozoravaju da to nije dobra ideja. Vlažan kupus se u frižideru brže kvari jer vlaga ubrzava propadanje listova.

Zato ga treba prati tek neposredno pre pripreme, a do tada ga čuvati celog i neopranog.

Kako ga pravilno čuvati

Najbolje je da kupus ostane ceo, bez sečenja i pranja, umotan u foliju ili u kesi u frižideru. Tako duže zadržava svežinu i ostaje hrskav.

Ako ga koristite za salatu, nakon pranja obavezno ga dobro osušite. Višak vode može pokvariti ukus i skratiti trajnost već pripremljene salate.

Kada kupus više nije za jelo

Kupus se lako prepoznaje kada se pokvari – menja miris, dobija neprijatan ili kiseo zadah, menja boju i postaje sluzav. To je jasan znak da ga ne treba jesti.

Ako imate višak, možete ga i zamrznuti. Ipak, imajte na umu da nakon odmrzavanja gubi čvrstinu i hrskavost, pa je bolji za kuvana jela nego za salate.