Jedan dugogodišnji par i dalje je zaljubljen nakon svih ovih godina.
Stogodišnjaci Džon i Džeri Kerol, koji su u aprilu obeležili 80. godišnjicu braka, a Džeri je u junu proslavila 100. rođendan, svakog petka odlaze u svoj lokalni restoran brze hrane u Tenesiju i naručuju isto jelo.
„Za doručak obično jedemo sendvič sa jajetom sa kobasicom“, rekao je 101-godišnji Džon, veteran Drugog svetskog rata, lokalnoj televiziji NewsChannel5, govoreći o tome šta naručuju u restoranu brze hrane u Marfrizborou kada se sastaju sa grupom prijatelja na svom nedeljnom izlasku na brzu hranu.
Na jarkožutom stubu sa natpisom ispred restorana, ispod prepoznatljivih zlatnih lukova (poznatog logotipa predstavljenog 1953. godine, sedam godina nakon što su se Kerolovi venčali 1946.) zaposleni su prilagodili natpis tako da velikim slovima piše: „Čestitamo Kerolovima — 80 godina i još toliko.“
Kristina Krisp, generalna menadžerka lokala u Marfrizborou, je rekla: „Jednostavno ih volimo. Oni su već dugo ovde.“
Kada je restoran brze hrane 2003. godine pokrenuo kampanju i pesmu, Kerolovi su već bili u braku 57 godina, što jasno oslikava koliko dugo su u braku.
Čestitka
Njihov unuk Džon Kerol je napisao emotivnu posvetu na Fejsbuku povodom osam decenija njihovog braka, kada su u aprilu obeležili 80 godina zajedničkog života.
„Samo nekoliko meseci nakon završetka Drugog svetskog rata, jedan mladi par iz Tenesija izgovorio je sudbonosno ‘da’“, napisao je. „Džon S. Kerol i Džerald Lena ‘Džeri’ Kerol nisu ni slutili da će njihov brak trajati osam decenija — kroz kulturne revolucije, tehnološke promene i generacije porodice.“
Dodao je: „Ali pravo zaostavština nisu samo godine. Već ono što su te godine izgradile. Troje dece. Sedmoro unučadi. Dvadeset jedno praunuče. Jedno čukununuče. Živa zaostavština koja se proteže kroz generacije.“
Ponosni unuk je takođe sažeo njihov uticaj na svet.
„Njihove živote nije obeležila samo dugovečnost, već i služenje drugima — decenije provedene u zajednici, učešće u crkvenom životu, građansko vođstvo i ugled ljudi koji su dosledno i tiho živeli uz svoju veru“, nastavio je.
„U kulturi koja je često usmerena na ono što se raspada, njihova priča nas podseća na ono što može da traje“, zaključio je. „Pre osamdeset godina su dali obećanje. I nekako su, uprkos svemu, uspeli da ga održe.“
Bonus video:
Komentari (0)