Međutim, stručnjaci upozoravaju da pojedine svakodnevne navike, iako nastaju iz najbolje namere, mogu ostaviti dugotrajan uticaj na odnos između roditelja i dece.

Jedna od najčešćih grešaka jeste stalno ispravljanje deteta i ukazivanje na ono što nije dobro uradilo, dok se uspeh i trud često podrazumevaju. Kada dete češće čuje kritiku nego pohvalu, može početi da sumnja u svoje sposobnosti i izgubiti samopouzdanje.

Psiholozi ističu da pohvala ne treba da bude rezervisana samo za velike uspehe. Dovoljno je primetiti trud, upornost ili lepo ponašanje kako bi dete steklo osećaj da je viđeno i cenjeno.

Važno je i da roditelji odvoje vreme za razgovor bez telefona, televizora i drugih ometanja. Čak i desetak minuta iskrenog razgovora svakog dana može doprineti jačem poverenju i boljoj komunikaciji.

Stručnjaci podsećaju da deca najviše uče posmatrajući roditelje. Način na koji odrasli rešavaju sukobe, pokazuju emocije i razgovaraju sa drugima često postaje model ponašanja koji dete usvaja.

Male promene u svakodnevici mogu napraviti veliku razliku. Ponekad su upravo pažnja, strpljenje i nekoliko lepih reči ono što detetu najviše znači i što gradi odnos koji traje ceo život.