Izreka jednom švaler uvek švaler često zvuči kao konačna presuda, ali psihologija pokazuje da stvari nisu toliko jednostavne. Neki ljudi prevare jednom i osećaj krivice ih prati godinama, dok drugi isto ponašanje ponavljaju više puta bez vidljivog kajanja. Razlika nije u okolnostima, već u tome kakvo je značenje prevara imala za tu osobu i da li je posle nje došlo do stvarne unutrašnje promene.
Zašto kod nekih ljudi ista greška preraste u obrazac ponašanja, a kod drugih ostane bolno iskustvo
Najvažnije je utvrditi da li je prevara bila deo dugotrajnog obrasca ličnosti ili posledica prolazne životne krize. Kada su u pozadini impulsivnost, nedostatak empatije, izražene narcističke osobine ili stalna potreba za potvrdom, verovatnoća da će se prevara ponoviti znatno je veća. U tim slučajevima problem nije vezan za jednu vezu, već za način na koji osoba funkcioniše u različitim odnosima.
Sasvim drugačija situacija nastaje kada je prevara povezana sa krizom identiteta, nerazrešenim gubitkom ili dugotrajnim zanemarivanjem sopstvenih potreba. Tada promena jeste moguća, ali zahteva svestan rad na sebi. Bez stvarnih promena u načinu razmišljanja i ponašanja, obećanja ostaju samo reakcija na trenutni strah od posledica.
Ponašanje može da se promeni brzo, ali ličnost zahteva mnogo više vremena
Mnogi pogrešno izjednačavaju promenu ponašanja sa dubinskom promenom ličnosti. Neko može prestati da laže, prekinuti kontakt sa drugom osobom ili promeniti svakodnevne navike u relativno kratkom roku. Međutim, promene u strukturi ličnosti odvijaju se mnogo sporije i često zahtevaju dugotrajan lični rad, a ponekad i stručnu psihološku podršku. Zbog toga izvinjenja i lepe reči imaju vrednost tek kada ih prate dosledna dela.

Suštinsko pitanje nije da li je neko prevario, već zbog čega je do toga došlo, šta je iz tog iskustva naučio i koje je konkretne promene napravio kako se ista situacija ne bi ponovila. Ako odgovori na ta pitanja izostanu, promena ostaje samo želja, a ne stvarnost.
Da li je tačno da jednom švaler znači uvek švaler
Takva tvrdnja nije uvek tačna. Neki ljudi ponavljaju prevaru zato što je ona deo njihovog ustaljenog obrasca ponašanja i ličnosti, dok drugi iz tog iskustva izvuku važnu pouku i nikada više ne naprave isti izbor. Najvažnije je da li je nakon prevare došlo do iskrene i trajne unutrašnje promene.
Kako prepoznati da je neko zaista radio na sebi
Osoba koja je prošla kroz stvarnu promenu ne pokušava da svu odgovornost prebaci na partnera niti tvrdi da su okolnosti same dovele do prevare. Umesto toga, spremna je da otvoreno prizna sopstvene propuste, razume razloge svojih postupaka i prihvati odgovornost za donete odluke.
Ta razlika se jasno vidi u načinu na koji ljudi govore o svom iskustvu. Oni koji nastavljaju da ponavljaju isti obrazac najčešće ističu spoljne okolnosti, prilike ili greške drugih ljudi. Nasuprot tome, osoba koja se zaista promenila govori o sopstvenim izborima, preuzima odgovornost i objašnjava šta je konkretno promenila kako se ista situacija ne bi ponovila. Upravo način na koji neko raspoređuje odgovornost često najviše govori o tome da li je promena stvarna.
Video:
Komentari (0)