Koliko život ume surovo da se poigra sa čovekom, najbolje pokazuje priča Dalibora iz Srbije, koji je u samo nekoliko meseci saznao da mu venčani kum spava sa suprugom, da dete koje je godinama podizao nije njegovo, a zatim i da su mu isti ti ljudi uzeli posao, stan i sav novac koji je zaradio.

U kratkom vremenu ostao je bez porodice, bez krova nad glavom i bez posla. Neobrijan, raščupan i slomljen, izgledao je baš onako kako se i osećao — kao čovek koji je izgubio sve.

Vratio se kod bake i deke, sa koferom i slomljenim srcem

Bez ikakvog izbora, Dalibor se vratio u selo kod bake i deke, tamo gde je odrastao nakon što su mu roditelji poginuli. Došao je sam, sa stvarima naguranim u gepek automobila i pogledom punim stida i tuge.

Njegovi baka i deka su odmah shvatili da se dogodilo nešto strašno, ali nisu postavljali teška pitanja. Umesto toga, zagrlili su ga i dali mu ono što mu je najviše trebalo — tišinu, razumevanje i osećaj da još uvek negde pripada.

Tek kasnije, uz kafu i rakiju pod tremom, Dalibor je skupio snagu da ispriča kako je brak počeo da se raspada ubrzo nakon rođenja sina Lazara, kako je supruga bila sve nezadovoljnija, a on pokušavao da sačuva porodicu po svaku cenu.

Na njeno insistiranje postao je žirant svom kumu. Kredit nikada nije vraćen. Firma je propala. Stan je otišao na doboš. A onda je usledio i najteži udarac — saznao je da Lazar nije njegov sin, već dete čoveka koga je smatrao bratom.

„Nisi izgubio dušu, sine — a to je najvažnije“

U tišini koja je usledila, deda mu je rekao rečenicu koja mu je promenila život:

„Na zlo nisi uzvratio zlom, a mogao si. Mnogo snage treba za to. Nisi izgubio dušu, sine. A sve ostalo se može ponovo steći.“

Sutradan su zajedno otišli u dedinu staru radionicu. Deda je bio kovač. Tu, među vatrom, gvožđem i znojem, Dalibor je počeo da uči zanat i — polako — da se vraća sebi.

Od slomljenog čoveka do poštenog majstora

Vremenom je postao vešt kovač, mušterije su počele da dolaze, osmeh se vratio na njegovo lice, a teške uspomene su polako bledele. Nakon nekoliko godina, ponovo je stao na noge, ovaj put zahvaljujući sopstvenim rukama i radu.

Posle smrti bake i deke, dobio je ponudu za posao u Austriji, kod čoveka koji je bio oduševljen njegovim zanatskim umećem. Tamo je upoznao Selenu, ženu sa naših prostora, sa kojom je dobio ćerku Anu i započeo novi život.

Zlo se urušilo, a dete se vratilo ocu

Njegova bivša supruga i kum, koji su mu uništili život, ubrzo su sami propali. On je potrošio sav novac, ukrao iz firme i nestao, dok je ona upala u probleme sa alkoholom.

Dalibor, međutim, nikada nije odustao od Lazara. Uz pomoć bivšeg tasta uspeo je da dečaka dovede kod sebe, i danas žive kao prava porodica — Dalibor, Selena, Lazar i mala Ana.

Fotografija sa konjima na jednoj ergeli u Nemačkoj, na kojoj su svi nasmejani i zagrljeni, govori više od hiljadu reči.