Mnogi biraju ribu misleći da rade dobru stvar za zdravlje, ali baš tu se često krije zamka. Nisu sve ribe iste i neke od onih koje važe za „luksuzne“ zapravo mogu da budu pune žive, teškog metala koji se polako taloži u telu i pravi probleme tek kad je već kasno.

Najveći rizik nose velike grabljivice koje dugo žive i hrane se drugim ribama, pa sve štetne materije završe upravo u njihovom mesu. Zbog toga se savetuje da se ajkula, sabljarka, kraljevska skuša i određene vrste tune izbegavaju, naročito ako se često nalaze na jelovniku. Kod ovih riba su nivoi žive najčešće najviši, a ona direktno utiče na nervni sistem i može da bude posebno opasna za decu i trudnice.

Problem je što organizam ne izbacuje lako živu, već se ona vremenom gomila i može da izazove umor, glavobolje, slabiju koncentraciju i druge tegobe koje ljudi retko povežu sa hranom.

Ako hoćete jednostavno pravilo koje pomaže bez mnogo filozofije – birajte sitniju ribu. Sardine, inćuni, oslić i pastrmka žive kraće i nemaju vremena da u sebi nakupe velike količine štetnih materija. Osim što su bezbednije, često su i jeftinije, a nutritivno vrlo bogate.

Riba i dalje može i treba da bude deo ishrane, ali je važno znati šta se stavlja u korpu. Nekad je manja riba mnogo bolji izbor od skupog fileta koji deluje „zdravije“, a u stvari može da nosi neželjeni teret.