Naučnici napreduju u razumevanju i lečenju ovih poremećaja, koji godinama mogu ostati neprepoznati.
Umor, bolovi u zglobovima, osip, moždana magla ili trnci u rukama i stopalima mogu se činiti uobičajenim znacima starenja, ali mogu ukazivati i na autoimunu bolest. Ova potencijalno onesposobljavajuća i često slabo shvaćena stanja, uključujući reumatoidni artritis, lupus i dijabetes tipa 1, nastaju kada imunološki sistem pogrešno napadne sopstvene ćelije i tkiva. Mnoga od ovih stanja javljaju se tek u srednjim godinama života ili kasnije.
U istraživanju klinike Mejo, objavljenom prošlog decembra, otkriveno je da stope autoimunih bolesti naglo rastu nakon 50. godine, a još više nakon 65. godine, delom zato što slučajevi mogu ostati neprepoznati godinama. Ipak, naučnici sada brzo napreduju u razumevanju i lečenju ovih poremećaja, razvijajući preciznije dijagnostičke krvne testove i nove terapije.
Deo problema u dijagnostikovanju autoimunih poremećaja jeste to što se simptomi mogu preklapati sa desetinama drugih stanja. Široko korišćeni krvni testovi mogu otkriti neuobičajenu imunološku aktivnost, ali često ne uspevaju da precizno odrede u čemu je problem.
Shutterstock
Isti imunološki markeri koji se javljaju kada se telo bori protiv infekcije mogu se pojaviti i kod nekoliko autoimunih bolesti — ili čak kod ljudi koji nikada ne razviju bolest. U međuvremenu, autoimune bolesti postaju češće s godinama, kako se imunološki sistem menja. Kratkotrajne upale koje je telo nekada koristilo za borbu protiv infekcije mogu potrajati, što može zbuniti imunološki sistem i povećati verovatnoću da napadne sopstvene ćelije i tkiva.
„Autoimune bolesti koje se pojavljuju kasnije u životu posledica su kombinovanog efekta starenja i činjenice da ponekad treba ‘čitavu večnost’ da se bolest dijagnostikuje“, kaže za The Wall Street Journal autorka studije dr. DeLisa Ferveder, imunološkinja koja vodi translaciona istraživanja na odeljenju kardiovaskularne medicine na Univerzitetu Mejo. „Ljudi kasnije dobijaju dijagnoze za bolesti koje su možda započele kada su imali 40 godina.“ Kako prenosi NIH, brojni genetski i faktori okoline međusobno deluju na složene načine tokom decenija. Infekcije, hormonalne promene, pa čak i crevni mikrobi mogu izazvati bolest kod osetljivih osoba.
Infekcije
Istraživači proučavaju da li infekcije kovidom mogu ubrzati autoimunost i da li hroničan stres, određeni lekovi na recept ili dugotrajna izloženost trajnim hemikalijama u vodi i ambalaži doprinose tome. Žene su pogođene mnogo češće od muškaraca, delom zato što imunološke promene koje se događaju tokom trudnoće kasnije mogu dovesti do toga da se imunitet okrene protiv tela.
Shutterstock
Obećavajuća nova istraživanja usmerena su na regulatorne T-ćelije imunološkog sistema — prirodne kočnice koje ga sprečavaju da napadne zdravo tkivo. Nobelova nagrada za 2025. godinu dodeljena je naučnicima koji su otkrili kako ove ćelije funkcionišu i gen koji ih kontroliše. Njihova otkrića već se testiraju na bolestima poput reumatoidnog artritisa, koristeći tehnike za umnožavanje ili stimulisanje ovih ćelija kako bi telo moglo da povrati ravnotežu bez gašenja imuniteta ili ostavljanja pacijenata ranjivim na infekcije.
Na Medicinskom fakultetu Univerziteta Stanford, istraživači predvođeni dr. Skotom Bojdom razvili su pristup testiranju krvi zasnovan na veštačkoj inteligenciji kako bi skenirali imunološki sistem u potrazi za suptilnim znacima da ovi mehanizmi kočenja zakazuju. Sistem koristi mašinsko učenje za analizu miliona receptora imunoloških ćelija — molekularnih otisaka prstiju koji ostaju kao tragovi reakcije tela na pretnje — i otkriva obrasce povezane s autoimunom aktivnošću. Uočavanjem ovih signala upozorenja u jednostavnom uzorku krvi, istraživači se nadaju bržoj i preciznijoj dijagnostici autoimunih bolesti, pa čak i predviđanju koji bi tretmani mogli najbolje delovati za određenog pacijenta.
Bonus video:
Možda vas zanima…