"Snimak jezivog nasilja na Novom Beogradu: Razbio joj telefon o glavu, udarao nogama, vukao po betonu", "Petnaestogodišnjak iz Pančeva napao ženu i opljačkao na ulici", "Muškarac juri devojku, pored stotina posmatrača ona se bori sama, a onda je krvnički udara u glavu", "Još jedan manijak napao devojčicu nasred ulice", "Šta bi se desilo ljudima na Adi da su branili napadnutu ženu? - Najgore prođu oni koji se umešaju" , su samo od pojedinih naslova koji su se našli na naslovnicama srpskih dnevnih novina, a ono što je nama "zapalo" za oko jeste činjenica da ama baš nigde nismo pročitali nešto poput "Slučajni prolaznik skočio da odbrani napadnutu ženu". 

O čemu se tu radi?

Kada i kako smo "otupeli" na nasilje nad ženama koje se dešava tik pored nas, zašto "žmurimo" i onda kada možemo da pomognemo, kako smo postali neljudi koji se vode onim - šta me briga, to nije moj problem?!

O ovom društvenom problemu za "Naj ženu" govorila je

Box: psihološkinja Ljiljana Maldaner
.

- Postoji jako mnogo razloga. Svaki čovek je individua i oslikava svoj unutrašnji svet u spoljašnji. Ako bi posmatrala iz ugla generalizacije, posmatrala bih kroz fenomenome socijalne psihologije koji su najviše uočeni u Milerovom eksperimentu (Stenford studija ). Da svako od nas lako može da zaboravi da je prekoputa čovek od krvi , mesa i emocija! Iz našeg zaborava, na direktno nasilje nemamo reakciju jer smo emotivno ne investirani u svet oko nas. Takođe ne smemo zaboraviti da u poslednjih nekoliko decenija nevini ljudi su u strahu i biraju da se emotivno otcepe i ne gledaju nasilje - istakla je psihološkinja.

Box: Image
 

 

Šta se to promenilo, pa ljudi biraju da spuštaju glavu ispred agresora, bilo da je u pitanju nasilje u porodici, ili nasilje nad ženama?

- Nisam sigurna da li se plaše da odreaguju na nasilje ili se radi o fenomenima socijalne psihologije. Socijalna psihologija nam kaže da u koliko se nasilje dešava u naseljenijoj oblasti ili ispred većeg broja ljudi da se smanjuje broj ljudi koji će odreagovati. Razlog toga se nalazi u odgovornosti. Ako nas je više ne snosim samo ja kao pojedinac odgovornost već lako mogu reći bili su i drugi tu. Sa druge strane dobro je da sebe podsećamo da nasilje stvara nasilje. Sve veća dostupnost nasilnijeg sadržaja, sve manje zaboravljamo da ljudi lako gube granicu između realnosti i fikcije, pa se često sadržaj reprodukovan na televiziji, naročito u realiti programima (koji bi trebali da pokazuju realan život učesnika) svodi na svakodnevne ispade, ekstreme i nasilje. Svakako verujem da i emocija straha ima tu veliku ulogu, opet jer se ne veruje u sopstvenu procenu. Kombinacijom ova tri faktora dobijemo sredinu i(ili) društvo koje je danas preplavljenjo nasiljem i visokom tolerancijom na isto - dodala je Ljiljana.

 

Probudite se, osvestite se.

Budite primer svojoj deci, prijateljima, budite hrabri baš onda kada sumnjate u sebe. Ne skrećite pogled i ne spuštajte glavu jer svaka promena polazi od nas samih. Budite ponosni jer ste odragovali na vreme.