Možda niste ni svesni da se borite sa skrivenom usamljenošću.

Klinička psihološkinja dr Emili Blaj, koja više od decenije radi sa klijentima, kaže da joj se mnogi ljudi obraćaju zbog problema poput stresa, iscrpljenosti ili prekomernog korišćenja društvenih mreža, a da se u osnovi svega često krije upravo usamljenost.

Usamljenost ne znači samo biti sam. To je neprijatan osećaj izolovanosti i nedostatka povezanosti sa drugima, čak i kada ste okruženi ljudima. U nastavku su najčešći znaci skrivene usamljenosti koje ne bi trebalo zanemariti.

1. Želite da imate više prijatelja

Ako često razmišljate o tome kako biste voleli da imate više prijatelja ili kvalitetnije odnose, moguće je da osećate nedostatak društvene povezanosti.

Prema takozvanom modelu nesklada, ljudi osećaju usamljenost kada njihovi društveni odnosi ne zadovoljavaju njihove potrebe i očekivanja.

2. Imate osećaj da vas niko ne razume

Jedan od najizraženijih pokazatelja usamljenosti jeste osećaj nerazumevanja. Možda imate utisak da su svi „na drugoj frekvenciji“ ili da vas niko ne vidi onakvima kakvi zaista jeste.

Ukoliko takav osećaj traje dugo, može uticati na način na koji doživljavate druge ljude i dovesti do sumnje da vas ne vole ili da vas namerno izbegavaju.

3. Usamljeni ste čak i kada ste u društvu

Usamljenost nije uvek povezana sa brojem ljudi koje imate oko sebe. Možete imati veliki broj poznanika, a da se i dalje osećate izolovano.

Kvalitet odnosa često je mnogo važniji od njihovog broja. Ako nemate osobu sa kojom možete iskreno da razgovarate i podelite ono što osećate, prisustvo drugih ljudi ne mora da ukloni osećaj usamljenosti.

4. Izbegavate druženja

Jedan od paradoksalnih znakova usamljenosti jeste smanjena želja za socijalizacijom. Umesto da vas druženje ispuni energijom, sama pomisao na izlazak može da vas iscrpi.

Zbog toga možete početi da odbijate pozive, sve više vremena provodite sami i postepeno se povlačite od ljudi. Tako nastaje začarani krug - što se više izolujete, to je teže ponovo uspostaviti bliske kontakte.

5. Osećate se potišteno i stalno ste u svojim mislima

Usamljenost često prati tuga, anksioznost i nisko samopouzdanje. Kada nemamo dovoljno bliskih odnosa i prilika da podelimo svoje misli i emocije sa drugima, lako možemo izgubiti osećaj povezanosti sa sopstvenim identitetom i vrednošću.

Često preispitivanje svega što se dogodilo, analiziranje razgovora i razmišljanje o tome šta drugi misle o vama mogu dodatno pojačati osećaj izolacije.

6. Pojavljuju se i fizički simptomi

Dugotrajna usamljenost povezuje se sa povećanim rizikom od određenih zdravstvenih problema, uključujući srčane bolesti i moždani udar.

Čak i kraći periodi socijalne izolacije kod nekih ljudi mogu biti praćeni fizičkim tegobama, poput glavobolje, bolova u telu, problema sa spavanjem i promena u svakodnevnom funkcionisanju.

Zbog toga usamljenost nije samo emocionalno stanje - dugotrajni stres povezan sa osećajem izolacije može uticati i na fizičko zdravlje.

7. Previše vremena provodite na društvenim mrežama

Ako primećujete da sve više vremena provodite skrolujući po društvenim mrežama, moguće je da nesvesno tražite osećaj pripadnosti.

Iako vam može delovati da ste na taj način povezani sa drugima, virtuelna komunikacija ne mora da zameni bliske odnose u stvarnom životu. Površna povezanost ponekad čak može dodatno pojačati osećaj praznine.

Posebno ako stalno gledate objave drugih ljudi i upoređujete njihov život sa svojim, možete steći utisak da svi drugi imaju bogatiji društveni život.

8. Zapostavljate zdrave navike

Kada se osećamo prazno ili izolovano, ponekad pokušavamo da neprijatna osećanja nadomestimo drugim aktivnostima.

To može uključivati preteranu kupovinu, prejedanje, previše vremena provedenog na internetu ili druge oblike ponašanja koji kratkoročno donose olakšanje.

Ako primetite da vam neke navike izmiču kontroli, to može biti znak da pokušavate da se izborite sa neprijatnim emocijama koje je važno prepoznati i rešavati na zdraviji način.

Šta možete da uradite?

Redovni kontakti sa prijateljima, druženja uživo i iskreni razgovori mogu biti važan korak u borbi protiv usamljenosti.

Ponekad je dovoljno napraviti prvi korak - pozvati prijatelja, dogovoriti kafu, prošetati sa nekim ili jednostavno otvoreno reći bliskoj osobi kako se osećate.

Ako osećaj usamljenosti traje duže vreme i počinje da utiče na svakodnevni život, raspoloženje ili odnose sa drugima, razgovor sa psihologom ili drugim stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan.

Usamljenost nije slabost niti nešto zbog čega treba da se stidite. To je signal da nam je potrebna veća povezanost - sa drugim ljudima, ali i sa samim sobom, piše Kreni Zdravo.