Stari običaji i verovanja našeg naroda jasno ističu da je roditeljska kletva ili teška reč izrečena u besu najteži teret koji dete može da ponese. Svi mi u afektu kažemo svašta, ali naši preci su verovali da majčina reč ima posebnu težinu koja može da prati dete do groba. Izreka što majka blagoslovi, to Bog usliši nastala je iz ovog shvatanja, a važi i u suprotnom smislu. Stari Srbi su smatrali da je najveći greh proklinjati dete, čak i u šali. Etnolozi beleže da se majčina kletva smatrala živom silom koja ne nestaje u vazduhu.

Verovalo se da svaka rečenica tipa "dabogda ti se vratilo" ili "nesrećo jedna" bukvalno seče detetovu sudbinu u korenu. To nije samo praznoverje, već duboko ukorenjeno mišljenje da majka svojom energijom direktno oblikuje put svog potomstva. Kada majka viče na dete pred drugima, prema predanju, ona mu skida duhovnu zaštitu. Stariji su govorili da takvo dete postaje podložno zlim očima i neuspehu u životu. Zbog toga se uvek savetovalo da se o deci, čak i kad se loše ponašaju, pred svetom govori samo najbolje.

Postoje određene fraze koje su se u prošlosti smatrale fatalnim za dečiji napredak. Najopasnije je bilo upoređivati dete sa nekim ko je loše prošao u životu ili mu prizivati sudbinu nesrećnog pokojnika. Ovi običaji i verovanja služili su kao narodna psihologija, da nauče roditelje samokontroli. Ako majka često ponavlja detetu da je nesposobno, verovalo se da mu time vezuje ruke za budućnost. Etnolog Veselin Čajkanović pisao je da se reč u našoj tradiciji smatra materijalnom i neuništivom. Ona ostaje da lebdi nad glavom onoga kome je upućena, poput nevidljivog oblaka koji donosi kišu ili sunce.

Važno je razlikovati strogo vaspitanje od zlih jezika i uvreda. Narodna tradicija ne zabranjuje disciplinu, ali strogo zabranjuje vređanje ličnosti deteta. Verovalo se da majka koja proklinje dete priziva nesreću na celu lozu, a ne samo na pojedinca. To se smatralo grehom koji se ispašta kroz generacije i koji se teško uklanja. U mnogim selima u Srbiji i danas postoji običaj da majka koja opsuje dete odmah treba da se prekrsti. Takođe, verovalo se da treba pljunuti tri puta u stranu kako bi se zlo odbilo od kućnog praga.

Ako ste pogrešili i izgovorili nešto što niste mislili, narodni lek je brz i jednostavan. Verovalo se da se loša reč može neutralisati pre nego što Sunce zađe. Dok dete spava, majka treba da ga pomiluje i tiho mu izgovori blagoslov na uvo. Majčina ljubav imala je moć da izleči svaku ranu nanesenu jezikom ako je pokajanje iskreno. Danas psiholozi potvrđuju isto što i naše bake , reči koje detetu kažete dok je malo postaju njegov unutrašnji glas kad odraste. Zato, pre nego što planete, setite se da vaša reč direktno gradi ili ruši njegov svet.

Video: