U islamskom učenju brak se posmatra kao dugoročna zajednica koja podrazumeva vernost, odgovornost i međusobnu sigurnost. Naglašava se trajnost odnosa, kao i važnost očuvanja porodice. Takođe, brak donosi određena prava i obaveze – uključujući nasleđivanje, priznanje potomstva i stabilnost porodične zajednice.

S druge strane, mut’ah se opisuje kao privremeni ugovor između muškarca i žene, koji traje određeni vremenski period i podrazumeva unapred dogovorene uslove. U tom kontekstu, odnos se završava istekom dogovorenog vremena, bez formalnog razvoda.

Prema nekim tumačenjima, ovakav oblik odnosa ne uključuje sve elemente klasičnog braka, poput dugoročne odgovornosti, zajedničkog života ili obaveze izdržavanja. Takođe, navodi se da može postojati razlika u pogledu svedoka, starateljstva ili drugih formalnih aspekata, u zavisnosti od interpretacije i prakse.

Postavlja se pitanje kako ovakav oblik odnosa utiče na društvo, porodične vrednosti i položaj žene. Kritičari smatraju da može dovesti do nestabilnosti i zloupotrebe, dok drugi ukazuju na različita istorijska i pravna tumačenja u okviru islamske tradicije.

Istorijski gledano, postoje izvori koji ukazuju da su određeni oblici privremenog braka bili dozvoljeni u specifičnim okolnostima u ranim fazama islama, ali su kasnije ukinuti i zabranjeni u većini islamskih pravnih škola. Mlada muslimanka Zehra koja danas ima oko 20 godina, odlučila je da progovori javno, želeći da skrenu pažnju na teške posledice koje ovakvi brakovi ostavljaju na mlade devojke.

"Rekli su mi da je to brak, a trajalo je samo nekoliko dana" Ispovest devojke koja je prošla kroz mut’ah

Imala je jedva 14 godina kada su joj rekli da će se „udati“. Nije razumela šta to tačno znači, ali joj je majka ponavljala da je to za njeno dobro. 

„Rekli su mi da je to brak, da je sve po pravilima. Da treba samo da ćutim i slušam“, priča danas.

Čovek za koga je „udata“ bio je skoro tri puta stariji od nje.

„Nisam ga poznavala. Došao je, seo sa mojim ocem, pričali su o novcu. Nisam ni znala da se o meni pregovara.“

Sve je trajalo kratko. Nije bilo venčanice, ni gostiju, ni muzike. Samo dogovor.

„Sećam se da sam pitala koliko dugo ću biti tamo. Rekli su – par dana. Kao da pričaju o poslu, ne o mom životu.“

U tom trenutku, kaže, prvi put je osetila strah.

„Niko me nije pitao da li želim“

„Nisam imala pravo da kažem ne. U mojoj kući to nije bila opcija.“

U danima koji su usledili, živela je sa čovekom kog nije želela, u prostoru koji nije bio njen.

„Bila sam kao gost… ali bez mogućnosti da odem.“

Jedan od najpotresnijih delova njene ispovesti odnosi se na prvu bračnu noć – iskustvo koje je za nju bilo traumatično i nasilno.

"Kada smo imali prvu bračnu noć, bilo je jezivo. Sve je radio brutalno i silom, kao životinja. Patila sam od prvog dana. Udarao me je, čak i zbog sitnica, poput toga što sam obukla belu haljinu, koja simbolizuje nevinost, ili ako kažem da ne želim polni čin takođe dobijem batine," ispričala je Zahra.

Uprkos bolu i strahu, pokušavala je da potraži pomoć. Odlazila je kod svoje porodice, plakala, molila da je razumeju. Međutim, njene reči često su ostajale bez odjeka.

Nakon nekoliko dana, sve je završeno.

„Rekli su mi da se vratim kući. Kao da se ništa nije desilo.“

Ali za nju se sve promenilo.

„Ostane ti osećaj da nisi ničija“

Najviše ju je bolela tišina posle.

„Niko nije pričao o tome. Kao da treba da zaboravim. Kao da je normalno.“

Kaže da je tada shvatila da nije bila u braku – već u nečemu što nije imalo ni ime ni vrednost.

„Nije bilo ni početka ni kraja. Samo… korišćenje.“

„Najgore je što se to ponavlja“

Ono što je najviše plaši, kaže, jeste to što zna da nije jedina.

„U mom mestu ima još devojaka. Neke su bile i mlađe od mene.“

Mnoge ćute, jer nemaju kome da se obrate.

„Ako kažeš nešto, kriva si. Ako ćutiš, opet si kriva.“

„Samo sam želela da budem dete“

Danas, nekoliko godina kasnije, kaže da joj je najteže to što joj je detinjstvo prekinuto.

„Nisam stigla da budem dete. Samo sam htela školu, drugarice… običan život.“

Na kraju, poručuje:

„Ako neko kaže da je to izbor – nije. Bar ne za nas.“