Dok sa nekim ljudima možete da provedete sate bez osećaja iscrpljenosti, postoje i oni posle kojih vam je potrebno vreme da "napunite baterije". Psiholozi objašnjavaju da razlog nije uvek u tome što je neko loša osoba, već u načinu na koji komunicira i kako utiče na naše emocije.

Jedan od najčešćih razloga jeste to što pojedini ljudi nesvesno monopolizuju razgovor. Oni govore gotovo isključivo o sebi, retko postavljaju pitanja i ne ostavljaju prostor sagovorniku da izrazi svoje mišljenje. Takva komunikacija brzo postaje naporna jer se osećamo kao publika, a ne kao ravnopravan učesnik razgovora.

Drugi razlog je konstantan negativan pogled na svet. Osobe koje svaku temu usmere ka problemima, žalbama i pesimizmu mogu ostaviti utisak da nose veliki emotivni teret. Iako je sasvim normalno ponekad podeliti brige, kada je svaka komunikacija obojena negativnošću, sagovornik može da se oseća psihički iscrpljeno.

Psiholozi ističu i da ljudi koji ne poštuju lične granice mogu izazvati osećaj nelagode. To su osobe koje ne prihvataju drugačije mišljenje, uporno nameću svoje stavove ili očekuju da uvek budete dostupni za njihove probleme. Takvi razgovori često stvaraju osećaj pritiska i iscrpljenosti.

S druge strane, nije svaki osećaj umora isključivo posledica ponašanja druge osobe. Ponekad se iscrpljenost javlja zato što pokušavamo da ostavimo dobar utisak, biramo svaku reč ili potiskujemo sopstvene emocije kako bismo izbegli sukob. To zahteva dodatni mentalni napor, pa čak i kratak razgovor može delovati veoma naporno.

Stručnjaci savetuju da obratite pažnju na to kako se osećate nakon razgovora. Ako primetite da vas određeni ljudi redovno ostavljaju bez energije, možda je vreme da postavite jasnije granice ili ograničite vreme koje provodite u takvoj komunikaciji.

Najzdraviji odnosi su oni u kojima postoji ravnoteža, obe strane slušaju, pokazuju interesovanje i poštuju osećanja sagovornika. Upravo zbog toga, nije važno samo šta neko govori, već i kako se osećate dok ste u njegovom društvu.