Kada se Klarisa Mensbridž pre tri godine porodila i na svet donela sina Vilijama, lekari su verovali da neće preživeti ni jedan dan. Rođen je u 33. nedelji trudnoće, nakon abrupcije placente, a po rođenju nije imao otkucaje srca punih 26 minuta, sve dok lekari nisu uspeli da ga reanimiraju.

Međutim, ni tada njena agonija nije bila završena. Samo pola sata nakon porođaja, lekari su joj saopštili stravične vesti.

„Lekar mi je rekao: ‘Imate sat vremena sa njim, morate da pozovete celu porodicu. Svi organi su mu otkazali. Potrebno je da uradi magnetnu rezonancu, ali očekujemo da će pokazati da je njegov mozak u potpunosti pretrpeo oštećenje’“, ispričala je Klarisa (34).

Čekala je agonijskih 45 minuta na rezultate. Kada ga je konačno prvi put uzela u naručje, učinilo joj se da je podigao glavu i pogledao je pravo u oči, iako je bio pod jakom sedacijom.

„To je ono što me je teralo da se borim, jer sam videla tu svetlost u njegovim očima“, rekla je Klarisa iz Brizbejna u Australiji.

Vilijamu je dijagnostikovana teška hipoksično-ishemijska encefalopatija, odnosno oštećenje mozga izazvano nedostatkom kiseonika tokom rođenja. Iako je magnetna rezonanca pokazala da je oštećenje manje nego što su lekari očekivali, prognoze su i dalje bile veoma loše.

Klarisa je više puta upozoravana da, čak i ako preživi, Vilijam možda nikada neće moći da hoda, govori, sedi ili stoji, kao i da će mu do kraja života biti potrebna stalna nega.

U jednom trenutku prebačen je na palijativnu negu, dok joj je drugi lekar rekao da se pripremi na mogućnost da ga pronađe mrtvog u krevecu. Vilijam je nedeljama ostao na intenzivnoj nezi, pre nego što su se pojavili prvi znaci poboljšanja i bio prebačen na odeljenje pojačane nege.

Dok je boravila u smeštaju u blizini bolnice, Klarisa je iznova dobijala pozive tokom ranih jutarnjih sati zbog zastrašujućih epizoda tokom kojih su Vilijamu iznenada padali nivo kiseonika i broj otkucaja srca.

„Pozvali su me u pola tri ujutru i rekli da su ga izgubili, ali da su uspeli da ga vrate“, ispričala je.

Takve epizode su se ponavljale. Nivo kiseonika bi mu, kako je rekla, za nekoliko sekundi pao sa 100 na 30, dok bi mu broj otkucaja srca pao na 30 u minuti. To se dešavalo čak 16 puta u periodu od dva sata.

Vilijam je kasnije prebačen u specijalizovanu dečju bolnicu, gde su se njegovi problemi, neverovatno, zaustavili. Iz bolnice je otpušten u oktobru, dva meseca nakon rođenja, kada su on i majka prvi put otišli kući.

Ipak, kao samohrana majka, Klarisa se suočila sa ogromnim strahom, anksioznošću i posttraumatskim stresom.

„Stalno sam proveravala njegov monitor i uveličavala sliku na bebi-monitoru kako bih videla da li diše. Sećam se da sam ležala u kadi, a iPad je bio pored mene i gledala sam ga 24 sata dnevno preko kamere. U jednom trenutku sam zaista želela samo da se udavim“, rekla je.

Ali, uprkos svim crnim prognozama, Vilijam je nastavio da napreduje. Danas, sa tri godine, hoda, govori, trči i obožava građevinska vozila i dinosauruse. Osim izvesnog gubitka sluha, živi gotovo kao i svako drugo dete.

„Ovo dete me svakog dana iznova iznenađuje. Svakog dana. Neizmerno sam blagoslovena“, rekla je njegova majka.

Klarisa je još na početku shvatila da neće moći da se vrati zahtevnom poslu u industriji zabave, u kojoj je 15 godina radila kao menadžerka poznatih ličnosti. Dok je sedela pored Vilijamovog bolničkog kreveta, počela je da zapisuje ideje za potpuno drugačiju budućnost.

„U satima kada nisam mogla ni da dodirnem svoje dete, morala sam da razmišljam o budućnosti. O novcu i poslu koji bi mogao da nas izdržava, bez obzira na to koliko bi njegove potrebe bile složene“, ispričala je.

„Znala sam da bih, ako moram da budem uz njega 24 sata dnevno, morala da imam veoma fleksibilan raspored. Tada sam otkrila veštačku inteligenciju.“

Klarisa je tako kreirala Miju Andre, influenserku generisanu pomoću veštačke inteligencije, čiji je sadržaj zasnovan na luksuznom načinu života. Pažljivo je osmislila njene priče, lokacije i iskustva, tako da se sve odvija prirodno, umesto da objavljuje nasumične glamurozne fotografije.

Strategija se pokazala uspešnom. Mia je nedavno osvojila drugo mesto na „Oskarima AI sveta“, odnosno na dodeli nagrada Fanvue x OpenArt AI Personality of the Year Awards. Danas Klarisa zarađuje oko 6.000 američkih dolara mesečno, odnosno oko 4.500 funti, dok istovremeno usklađuje posao sa brigom o sinu.

Iako Mia privlači pažnju brendova, Klarisa kaže da je njen profil postao i svojevrsni portfolio za njen širi kreativni rad. Kompanije joj sada naručuju personalizovani sadržaj generisan veštačkom inteligencijom, prilagođen njihovoj publici.

Ipak, najvažnije joj je to što posao može da uskladi sa majčinstvom.

„Najviše volim to što mi telefon više nije zalepljen za ruku“, rekla je.

Danas Klarisa uspešno usklađuje posao i majčinstvo i polako se oslobađa anksioznosti i straha koji su je pratili tokom najtežih dana.

Vilijamov drugi rođendan bio je posebno emotivan za nju, jer je nekada delovalo gotovo nemoguće da će ga dočekati.

Danas, međutim, njegova snaga i napredak za nju predstavljaju najveću potvrdu da je, uprkos svim crnim prognozama, njen sin uspeo da pobedi, piše Miror.