Praznici su nezamislivi bez lampica, poklona, porodičnih okupljanja i – filma „U stvari ljubav“. I koliko god puta da smo ga gledali, jedna scena uvek nas pogodi isto: trenutak kada lik Eme Tompson shvata da poklon koji je očekivala od muža nije namenjen njoj, već drugoj ženi. Suze koje tada pusti nisu samo filmske.

Omnibus Ričarda Kertisa iz 2003. godine spada među najuspešnije božićne filmove svih vremena i okupio je neka od najvećih imena Holivuda. Ipak, uz ples Hjua Granta i dečje izvođenje hita „All I Want for Christmas Is You“, publika najviše pamti tišinu u spavaćoj sobi i slomljeni osmeh Karen, žene koju tumači Ema Tompson.

U toj sceni, Karen na trenutak ostaje sama dok se porodica sprema za školsku priredbu. Shvata da ogrlica koju je priželjkivala nije bila namenjena njoj, već drugoj ženi. Umesto toga, dobija CD sa muzikom Džoni Mičel. U nekoliko minuta, bez velikih reči, prikazana je izdaja, razočaranje i pokušaj da se bol sakrije zarad dece.

 

Godinama kasnije, Ema Tompson je priznala da joj ova emocija nije bila strana. U intervjuima je govorila da je u scenu unela sopstveno iskustvo iz braka sa Kenetom Branom, koji se završio burnim razvodom i javnom prevarom. Njih dvoje su važili za jedan od najskladnijih parova osamdesetih i devedesetih, ali je brak okončan nakon šest godina.

– Taj trenutak je svima prepoznatljiv. Svi smo nekada stajali sami i plakali, a onda morali da izađemo i ponašamo se kao da je sve u redu – rekla je glumica, priznajući da joj je lični slom pomogao da scenu učini tako istinitom.

Kasnije je otkriveno da je Brana započeo vezu s Helenom Bonam Karter tokom snimanja „Frankenštajna“, što je dodatno povredilo Emu. Ipak, s godinama je uspela da ostavi taj period iza sebe, pa su se dve glumice kasnije i pomirile, čak i sarađivale.

U trenutku kada je „U stvari ljubav“ premijerno prikazan, Ema Tompson je započela novo poglavlje života – udala se za Grega Vajsa, s kojim je u braku i danas. Zajedno imaju ćerku i usvojenog sina, a glumica je više puta isticala da ne želi da troši energiju na prošle izdaje.

Možda je upravo zato ta scena i dalje toliko snažna – jer iza nje stoji istina koju svi, na neki način, prepoznajemo.