Rani znaci psihopatije: Roditelji, obratite pažnju, ovakvo ponašanje nije samo nestašluk!

Vesti 01.09.2025 08:52 0

Već sa 3 godine kod dece mogu da se pojave simptomi psihopatskog ponašanja, tvrdi stručnjak.

dete

Shutterstock

Neki rani znaci psihopatije mogu se primetiti još u najranijem detinjstvu, pokazuje istraživanje profesorke Esi Viding, stručnjaka za dečje ponašanje. Ona godinama proučava kako obrasci ponašanja u detinjstvu mogu ukazivati na rizik od razvoja psihopatskih osobina u odraslom dobu.

Psihopatija je poremećaj ličnosti koji karakterišu nedostatak empatije, sebičnost, i sklonost nasilnom ponašanju. Iako ne znači da će svako dete sa određenim osobinama postati psihopata, rano prepoznavanje može pomoći u prevenciji i ranom reagovanju.

Kako razlikovati nestašluk od problema?

Deca često znaju biti tvrdoglava, plakati, ili ne želeti da dele igračke – to je normalan deo razvoja. Ali kod neke dece se javljaju izraženije osobine, poznate kao CU osobine (callous-unemotional):

- Nedostatak empatije

- Bezosećajnost

- Ne pokazuju kajanje ni kada povrede druge

- Ne uče iz posledica svojih postupaka

Rane osobine koje mogu ukazivati na psihopatiju

Istraživanje nad decom uzrasta 3 do 4 godine otkrilo je sledeće rizične obrasce ponašanja:

1. Nedostatak saosećanja - Ne pokazuju tugu ni zabrinutost kada je neko povređen, niti se kaju ako su oni uzrok boli.

2. Ignorisanje posledica - Ne povezuju loše ponašanje sa kaznama. Oduzimanje igračaka, opomene – ništa ne menja njihovo ponašanje.

3. Nedostatak želje da usreće druge - Za razliku od većine dece koja uživaju kada razvesele roditelje, ova deca ne pokazuju interesovanje za tuđa osećanja.

Genetika igra veliku ulogu, ali ne presudnu

Studije na blizancima pokazale su da jednojajčani blizanci češće dele ove osobine nego dvojajčani, što ukazuje na jaku genetsku osnovu. Takođe su primećene razlike u funkcionisanju amigdale, dela mozga koji obrađuje emocije. “Psihopatija ne nastaje sa 18 godina kao diploma, mnoge osobine se vide mnogo ranije,” kaže prof. Viding za "Daily Mail". Ipak, naglašava: "Geni nisu sudbina" – uz pravilan pristup, dete može razviti pozitivne obrasce ponašanja.

Šta roditelji mogu da urade?

Topao odnos sa detetom - Pozitivno roditeljstvo može ublažiti uticaj genetskih faktora. Ljubav, razumevanje i podrška pomažu u formiranju zdravih emocionalnih veza.

Terapija kao podrška - Stručna pomoć pomaže i detetu i roditelju. Uči se kontrola emocija, razumevanje postupaka i razvoj empatije.

Rana intervencija - Što se ranije reaguje, to bolje. Ignorisana ponašanja lako postaju trajna. Ipak, promene su moguće i kod tinejdžera i odraslih, ako se sprovedu efikasne intervencije.

 

Komentari (0)
Loading