U slučaju saobraćajne nesreće, gušenja, moždanog ili srčanog udara, ali i drugih životno ugrožavajućih stanja, broj Hitne pomoći 194 je prvi koji treba pozvati. U momentima panike, ljudi često ne znaju šta tačno reći, čak i ako poziv obavlja osoba pored ugroženog. Pravilne informacije mogu spasiti život.
Ostanite smireni
Zavod za urgentnu medicinu Kragujevac naglašava da je važno govoriti jasno i smireno. Panika nikome ne pomaže. Operater će vas voditi kroz situaciju i davati uputstva kako da pomognete obolelom dok ekipa ne stigne. Budite strpljivi i odgovarajte na sva pitanja, jer svaka informacija može biti presudna.
Najčešća pitanja operatera:
- Šta se desilo?
- Da li je osoba svesna?
- Da li diše?
- Koje simptome ima?
- Od kada oseća bol?
- Od čega se leči i koje lekove uzima?
- Ako se proceni da je potreban izlazak ekipe:
- Ime i prezime pacijenta
- Starost
- Tačna adresa
- Broj telefona
Ne prekidajte vezu dok vam lekar ne kaže. Pratite uputstva, pripremite zdravstvenu knjižicu i medicinsku dokumentaciju. Svi razgovori se snimaju.
Hitna pomoć kreće na teren
Pozivi se dele na crvene, žute i zelene.
Crvene uključuju:
- Iznenadni gubitak svesti
- Problemi sa disanjem
- Teška kardiovaskularna stanja
- Traume i opekotine
Lekari Hitne pomoći ocenjuju prioritet kada nema dovoljno ekipa, ali svi crveni pozivi moraju da dobiju hitnu reakciju čim je moguće.
Lažni pozivi mogu odložiti pomoć onima kojima je zaista potrebna, što može biti životno opasno.
Prema dr Ivani Stefanović, tačan opis situacije je ključan. Hitna reaguje prema simptomima, a ne uvek prema subjektivnom osećaju bola – na primer, kamen u bubregu je veoma bolan, ali nije hitan poziv, osim ako postoji dodatni rizik.