Par godina u nazad svedoci smo da se ljudi često krste kada prolaze pored crkve, to najčešće imamo priliku da vidimo u prevozu.

I dok jedni smatraju da je u pitanju mehanička radnja, koja nema nikakve veze sa verom i povezivanjem sa Bogom, drugi u ovom činu vide izraz poštovanja prema svetinji i veri.

Za pojedine ljudi to je oblik primitivizma, javno iznošenje stava. Ali je istina da taj čin nikoga ne ugržava koliko god se činio neprikladnim u pojedinim momentima.

Pitanje koje se nameće je da li je to pomodarstvo, nekakav fenomen prihvaćen od većine ili je hrišćanski čin?

- Smatram da je takav čin apsolutno hrišćanski. Onaj ko oseti potrebu da se na taj način, makar i samo na trenutak približi Bogu, ne čini ništa loše. Krst ima dve "linije". Horizontalna i vertikalna linija predstavljaju ljubav i simbolizuju ljubav prema Bogu - objasnio je jednom prilikom sveštenik Saša Đurđević za Dnevno.

Sa druge strane sociolog Ratko Božović smatra da ovaj čin jedna vrsta neverbalne komunikacije, navike i mehaničke reakcije.

- Mišljenja sam da je to jedna forma navike ili mehanička reakcija. Mladi to ranije nisu radili, a sada ih masovno vidimo kako se krste na javnom mestu. To su sigurno videli od starijih. Međutim, smatram da kod pojedinaca sve to polazi od unutrašnjeg zbivanja. Mnogi ljubav prema Bogu ispoljavaju na taj način. To je neka vrsta empatije, osećajnosti, emocije… Dakle, kod nekih je manir, a kod drugih je unutrašnji osećaj - objašnjava sociolog.

Oko čina kršćenja mišljenja su podeljena. 

Zaključak je da zvaničan obrazac ne postoji. Prekrstiti se prolazeći pored verskog objekta nije merna jedinica za količinu hrišćanske ljubavi. A ako živiš časno, a ne krstiš se prolazeći pored crkve, ne znači da si lošija osoba.

Kao što vidimo, stvar je individualna i zavisi od osobe do osobe.

A šta vi mislite o tome?