Stručnjaci za roditeljstvo upozoravaju da određene rečenice koje roditelji često izgovaraju mogu ostaviti dugotrajne emocionalne posledice na decu. Kako ističu savetnici za svesno roditeljstvo Semi i Kem, deca vremenom počinju da veruju u poruke koje stalno slušaju o sebi, zbog čega je važno pažljivo birati reči.

Među frazama koje bi roditelji trebalo da izbegavaju nalaze se uvrede poput „Ti si razmaženo derište“, jer dete može da ih prihvati kao deo svog identiteta. Rečenice poput „Prestani da plačeš ili ću ti dati razlog za plakanje“ šalju poruku da su emocije nepoželjne, dok pretnje poput „Uradi to ili ćeš videti“ kod deteta stvaraju strah umesto razumevanja i saradnje.

Stručnjaci upozoravaju i na poređenja poput „Tebi je lako, moji roditelji su bili mnogo stroži“, koja umanjuju dečja osećanja i potrebu za podrškom. Rečenica „Nisam te tako vaspitao/la“ može izazvati osećaj stida zbog grešaka, iako su one prirodan deo odrastanja i prilika za učenje.

Takođe, fraze „Samo čekaj da dođemo kući“ i „Reći ću to tvom ocu“ stvaraju osećaj straha i nesigurnosti, a odnos između roditelja i deteta zasnivaju na kazni umesto na poverenju.

Semi i Kem ističu da su ovakvi obrasci komunikacije često prenošeni s generacije na generaciju i da ih mnogi roditelji koriste nesvesno. Ipak, naglašavaju da deca najbolje uče kada se osećaju sigurno, povezano i prihvaćeno. Granice su, kako navode, neophodne u vaspitanju, ali ih treba postavljati bez zastrašivanja i ponižavanja.