Nikol Ostin redovno je objavljivala snimke svog haotičnog doma i upravo zahvaljujući tome stekla veliku popularnost. Međutim, ono što je njoj bio iskren prikaz svakodnevice, drugima je postalo razlog za brutalne napade, pa su pojedini čak prijavljivali njenu porodicu socijalnim službama. I nije prvi put, ranije je već bila prijavljivana zbog navodnog zanemarivanja dece. Kap koja je prelila čašu dogodila se u poslednja 24 sata.

„Ovo je moja poslednja izjava“, rekla je u videu.

„Dva socijalna radnika su razgovarala sa mnom u poslednja dva dana. Imamo više od četiri prijave u samo 24 sata. Ljudi sa TikToka konstantno prijavljuju moju porodicu zbog sadržaja o neurednoj kući.“

Istakla je da njen sadržaj, koji često povezuje sa ADHD, mnogima deluje blisko i realno.

„Postoje stotine hiljada ljudi koji žive kao ja i bore se isto“, objasnila je.

Dodaje i da su snimci samo delići njihove svakodnevice: „Naša kuća često izgleda gore nego što jeste jer je prostor mali. Očistimo sve od poda do plafona, a već za sat vremena opet može da bude haos, posebno vikendom.“

Besno je poručila i onima koji je prijavljuju:

„Samo zato što naša kuća ne ispunjava vaše standarde, samo zato što se borim sa neredom, ne znači da su moja deca zanemarena. Nered nije dovoljan razlog da nekoga optužite za zanemarivanje dece.“

Naglasila je da se, uprkos haosu, stalno trudi da održava dom i da na mnogim snimcima upravo prikazuje čišćenje.

„Kako se ovo i dalje dešava skoro dve godine kasnije? Kako je moguće da me i dalje prijavljuju? Ne razumem“, dodala je.

Ipak, kada je shvatila da bi situacija mogla da utiče na njenu decu, donela je tešku odluku.

„Ovo sada predstavlja rizik za moju decu. Ona su mi na prvom mestu i više ne mogu da objavljujem ovakav sadržaj.“

Umesto toga, fokusiraće se isključivo na snimke čišćenja, ali bez prikazivanja najgorih scena iz svog doma.

„Neću više pokazivati koliko loše stvari umeju da izgledaju, jer su nam to drugi uništili“, priznala je.

I dok jedni smatraju da je preterala, drugi joj pružaju podršku, ali jedno je sigurno: granica između „stvarnog života“ i onoga što je prihvatljivo na društvenim mrežama nikada nije bila tanja.