U tim verovanjima, između ostalog, postojala su i pravila vezana za ponašanje za stolom. Verovalo se, na primer, da ako devojka jede direktno iz šerpe, to može “doneti lepog muža”, dok se za dobar odnos sa svekrvom savetovalo da se ne izbegava okrajak hleba. Čak se smatralo i da je važno dobro “pobrati” šerpu do kraja, kako u braku ne bi bilo nesuglasica. Postojala su i razna upozorenja u svakodnevnim situacijama. Tako se verovalo da ako vas neko “pomeće metlom”, to može biti znak da ćete teško pronaći partnera ili da će on biti hladne i škrtije prirode.

Zanimljiva su bila i narodna tumačenja vezana za trudnoću. Smatralo se, na primer, da ako se muž ugoji tokom trudnoće, beba će biti devojčica, dok su lomljenje čaša ili učestale nezgode u kući “najavljivale” dečaka. Postojala su i verovanja da trudnice ne treba da gledaju određene životinje, poput medveda, majmuna ili kamila, jer se smatralo da to može doneti nesreću ili uticati na tok trudnoće.

Narodna verovanja su išla i korak dalje – govorilo se da decu ne treba ljubiti u vrat, jer će navodno postati sklona alkoholu, dok ljubljenje u potiljak može usporiti razvoj govora.

Čak se i položaj za stolom tumačio kao važan – verovalo se da devojka koja sedi na ćošku stola neće lako naći muža.

Posebno zanimljiva su bila verovanja vezana za pun mesec. Smatralo se da tada deca mogu biti nemirnija, a često se govorilo i da i ljudi i životinje tada menjaju ponašanje i raspoloženje, što je priča koja se prenosi generacijama.