Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra obeležavaju Vidovdan – praznik koji nosi duboko ukorenjeno značenje u našem narodu. Nekada posvećen starom slovenskom božanstvu Vidu, zaštitniku vida i izlečenja očiju, ovaj dan danas objedinjuje i paganska i hrišćanska značenja.
Vidovdan je jedan od najvažnijih praznika u srpskoj tradiciji, ne samo zbog drevnih običaja, već i zbog istorijskog značaja – na ovaj dan 1389. godine odigrala se Kosovska bitka. Zbog toga se kroz vekove Vidovdan doživljava kao spoj duhovnosti, narodnog predanja i nacionalne svesti. Kosovski zavet, snaga sećanja i vera u opstanak utkali su se u ovaj datum, koji se u narodu obeležava s posebnom pažnjom.
Narodni običaji i verovanja
Prema starom običaju, na Vidovdan bi trebalo da ustanete pre izlaska sunca i da, gledajući ka istoku, izgovorite reči:
Verovalo se da je ono što tog dana prvo ugledate – znak onoga u čemu ćete imati uspeha.
Ako je dan vedar, iznosi se odeća napolje da upije sunčevu energiju i „očisti“ se od loših uticaja. Ako je oblačno i sprema se kiša, narod bi prekrstio oblake – uz nadu da će padavine doneti blagorod plodovima, a ne štetu.
Uloga cveća i ručnih radova
Vidovdan je posebno važan ženama koje se bave ručnim radom. Pre nego što započnu pletenje, šivenje ili vez, trebalo bi da operu oči vodom u kojoj je noć pre stajala biljka vidovčica i da izgovore:
„Vidi, Vido, kako pletem“,
„Vidi, Vido, kako vezem“,
„Vidovčice, po Bogu sestrice, što očima ja videla, to rukama stvorila.“
U nekim krajevima devojke tog dana beru posebno cveće – crveni vid i modru vidu – i stavljaju ga pod jastuk uoči spavanja, nadajući se da će im se u snu prikazati budući izabranik. Obično bi pre spavanja izgovarale:
Zabrane i pravila
Na Vidovdan se ne rade teški fizički poslovi, posebno u polju i vinogradu. Veruje se da rad na ovaj dan može štetiti usevima – kukuruz neće dati klip, a grožđe će se osušiti i otpasti.
Vidovdan je dan kada se u prošlost gleda sa poštovanjem, sadašnjost osluškuje s mudrošću, a budućnost nazire kroz tihu veru i narodnu mudrost.
