Bogojavljenje je jedan od najvećih hrišćanskih praznika i obeležava se u znak sećanja na krštenje Isusa Hrista u reci Jordan, kada se Bog javio u vidu Svetog Duha i glasom potvrdio: „Ovo je Sin moj ljubljeni“.

U našem narodu ovaj praznik prati veliki broj verovanja i rituala, a posebnu snagu ima upravo noć uoči Bogojavljenja, za koju se smatra da nosi duhovnu moć i blagoslov.

Nebesa se otvaraju u ponoć

Najpoznatije verovanje vezano je za trenutak kada sat otkuca ponoć. Smatra se da se tada nebo na kratko otvara i da treba pogledati ka nebesima i u tišini zamisliti želju. Veruje se da će želje izgovorene iz čistog srca biti uslišene.

Bogojavljenska vodica – svetinja u domu

Na sam praznik, 19. januara, u svim pravoslavnim hramovima vrši se veliko osvećenje vode. Bogojavljenska vodica se čuva tokom cele godine kao svetinja i koristi u posebnim trenucima — za zdravlje, zaštitu doma i duhovni mir.

Devojački običaji sa vodom

U pojedinim krajevima Srbije mlade devojke na bogojavljensko jutro odlaze na izvor, u vodu bacaju zrnevlje pšenice i izgovaraju želje za napredak i berićet. Veruje se da ta voda donosi sreću porodici. Negde postoji i običaj da ukućani popiju gutljaj te vode preko sekire kako bi se tokom godine izbegle svađe.

Vreme kao znak sudbine

Starije žene su nekada pažljivo pratile kakvo je vreme na Bogojavljenje, jer se verovalo da ono najavljuje čitavu godinu. Sneg i mraz značili su rodnu godinu, dok vedro nebo ukazuje na sušu.

Ogledalo pod jastuk

Neudate devojke uoči praznika stavljaju ogledalce pod jastuk, verujući da će u snu videti mladića koji im je suđen.

Trka za Časni krst

Jedan od najpoznatijih običaja jeste plivanje za Časni krst koji se baca u reku. Mladići koji učestvuju veruju da će onaj koji prvi dopliva imati sreće i napretka tokom cele godine.

Bogojavljenje je praznik vere, nade i novih početaka, a noć pred njega ostaje simbol trenutka kada se, prema narodnom verovanju, želje najlakše čuju na nebu.