Kada je Patriša Kerd pre 37 godina izgubila supruga Pitera, odlučila je da ostane da živi u njihovom porodičnom domu. Tu je provela decenije, ali kako su godine prolazile, održavanje velike kuće sa tri spavaće sobe postajalo je sve teže.

Danas Patricija ima 95 godina, a njena porodica pronašla je rešenje zahvaljujući kojem nije morala da napusti poznato okruženje i preseli se u dom za stare. U porodičnom dvorištu izgradili su joj sopstvenu malu kuću vrednu oko 70.000 funti.

Ideju je dobio Patricijin sin Kris, koji ju je potom predložio svojoj ćerki Beki. Pošto porodica ima veliko i dugačko dvorište, prostora za gradnju bilo je sasvim dovoljno.

– Kuća sa tri spavaće sobe postala je prevelika za baku. Sve teže joj je padalo čišćenje i troškovi održavanja. Srećom, imamo veliko dvorište, pa smo počeli da razgovaramo o toj ideji. Bila je oduševljena – ispričala je 28-godišnja Beki iz Kenta.

Ima spavaću sobu, kupatilo, kuhinju i mali vrt

Gradnja je trajala oko 12 nedelja, a Patricija je dobila prostor u kojem može da zadrži privatnost i osećaj samostalnosti. Njena mala kuća ima spavaću sobu, kupatilo, čajnu kuhinju i dnevni boravak, a nalazi se svega dvadesetak metara od porodične kuće.

Ima i sopstveni mali vrt, pa iako živi praktično nekoliko koraka od ostatka porodice, i dalje ima svoj mir i privatnost.

Kada se uselila, Patricija je većinu svakodnevnih obaveza mogla da obavlja sama. Kuvala je, čistila i brinula o sebi. Međutim, kako su joj se poslednjih godina zdravlje i pokretljivost pogoršali, blizina porodice postala je još važnija.

Beki kaže da je mogućnost da svakodnevno bude uz baku donela veliko olakšanje celoj porodici.

– Najviše volim osećaj mira jer znam da je bezbedna i da uživa u životu. Toliko je zadovoljna da sam sigurna kako je upravo to jedan od razloga zbog kojih je doživela ove godine. To je najbolja odluka koju smo ikada doneli – rekla je.

Svako jutro počinje čajem, a veče završava čašicom rakije

Porodica je vremenom razvila pravu rutinu brige o Patriciji. Beki ili njena majka Niki svako jutro odlaze kod nje, pomažu joj da ustane i obuče se, a zatim joj pripremaju doručak. Najčešće jede ovsenu kašu ili čokoladni brioš, uz obaveznu šolju čaja.

Ručak joj donosi sin Kris, a tokom dana članovi porodice smenjuju se kako bi uvek neko bio u njenoj blizini. Uveče joj ponovo dolaze, druže se i pomažu joj da se spremi za spavanje. Postoji i mali ritual koji se nikada ne preskače – malo rakije ili brendija i nešto slatko pred spavanje.

– Ranije je često dolazila kod nas, ali sada joj pokretljivost više nije kao nekada, pa joj više odgovara da mi dolazimo kod nje – objasnila je Beki.

Baka i unuka oduvek su bile veoma bliske

Beki je uz Patriciju vezana još od detinjstva. Baka, koja je tokom života radila kao frizerka, a kasnije i kao kućna pomoćnica, gotovo svaki vikend provodila je sa porodicom.

Zajedno su pravile kolače, igrale se u dvorištu, a baka je maloj Beki pomagala i oko šminkanja. Kako je Beki odrastala, njihovi zajednički rituali su se menjali, pa im se povremeno pridružila i čašica brendija. Život na svega nekoliko desetina metara udaljenosti učinio je njihov odnos još prisnijim.

– Oduvek smo imale poseban odnos, ali otkako živi u kućici u našem dvorištu, viđamo se svakog dana i provodimo mnogo više vremena zajedno. Najviše volim te male stvari – da joj odnesem doručak, sednem sa njom, popijemo nešto, razgovaramo ili slušam njene smešne priče. Stvorile smo toliko lepih uspomena koje ću zauvek čuvati. Presrećna sam što imam ovo vreme sa njom – rekla je Beki.

Jedno je baka oduvek jasno govorila

Za porodicu je najvažnije to što je Patricija na ovaj način izbegla ono što nikada nije želela – odlazak u starački dom.

– Jedina druga mogućnost bio bi dom za stare, a ona je oduvek govorila da to ne želi – objasnila je Beki.

Patricija pritom nije izgubila smisao za humor. Već je odlučila šta bi jednog dana trebalo da bude sa njenom malom kućom.

– Baka mi stalno govori da želi da ja nasledim njenu kućicu kada za to dođe vreme, ali uz osmeh dodaje da moram da sačekam svoj red – ispričala je Beki.

Porodica danas ne bi menjala svoju odluku ni za šta.

– Ovo nije rešenje za svakoga, ali njoj omogućava da ostatak života provede u poznatom okruženju, okružena porodicom. Za nas to nema cenu – zaključila je Beki.