Zbog ljubavi prema sportu i energije koju je pokazivao još kao dete, Kristi je često opisivan kao devojčica „muškobanjastog“ duha. Majka ga je nagovarala da nosi ženstvenu garderobu, uvija kosu i uklopi se u ono što se od njega očekivalo. Kristi je sve to doživljavao kao običan sukob sa roditeljima, kakav prolaze mnogi tinejdžeri, ne sluteći da se iza svega krije mnogo dublja i bolnija istina.

Sa 19 godina njegov svet se potpuno srušio. Tada je saznao da je porodica godinama skrivala veliku tajnu – rođen je kao interseks osoba sa XY hromozomima, a kao beba je podvrgnut medicinskoj operaciji kako bi njegove genitalije izgledale kao ženske. Danas, sa 50 godina, Kristi živi pod imenom Džim i o svom životnom putu govori u dokumentarcu koji prati njegovu višedecenijsku borbu za prihvatanje sopstvenog identiteta.

Prisećajući se trenutka kada je 1995. godine, tokom prve godine studija, saznao istinu, Džim je ispričao:
„Studirao sam feminističke studije. Dobili smo odlomak iz knjige za čitanje, ali ja ga nisam pročitao unapred. Stolovi su bili postavljeni u krug jer je profesorka želela da se gledamo dok razgovaramo. Počeo sam da gledam oko sebe i video da ljudi odmahuju glavom u neverici ili gađenju. Pomislio sam – ovo mora da je nešto ozbiljno.“

„Zašto mi to nisu rekli?“

Kada je počeo da čita tekst, shvatio je da se opis odnosi na decu rođenu sa genitalijama koje ne odgovaraju društveno prihvaćenim normama.

„Počeo sam da listam knjigu i čitam kako se neka deca rađaju sa genitalijama koje ne spadaju u ono što društvo smatra normom… i onda im uklone falus i odgajaju ih kao devojčice… U tom trenutku mi je sinulo – ovo govori o meni“, rekao je.

U šoku je odmah zatražio svoju medicinsku dokumentaciju, koju je otvorio u automobilu.

„Počeo sam da čitam od početka i odmah piše: ‘tip nosioca, XY’. Pomislio sam – čekaj, šta je ovo? Zašto mi to niko nije rekao? Morao sam sam da saznam? U kolima? Bez ikoga pored sebe?“, prisetio se.

U arhivskim snimcima u dokumentarcu njegovi roditelji priznaju da su verovali da rade ono što je najbolje za svoje dete.

Za Džima je to saznanje bilo razorno. Godine podsmeha, poređenja sa drugim devojčicama i osećaja da ne pripada nigde odjednom su dobile novo, bolno značenje.

U filmu govori i lekar koji je izveo operaciju, objašnjavajući tadašnje medicinske stavove:

„1976. godine medicinski svet je smatrao da ove pacijente treba hirurški oblikovati prema onome kako će najverovatnije izgledati. Bilo je lakše napraviti da izgleda kao klitoris nego pokušati da izgleda kao penis“, rekao je hirurg.

 

„Želeo sam da mi vrate moje telo“

Tokom adolescencije osećaj nelagodnosti u sopstvenom telu postajao je sve jači. Nakon terapije estrogenom, promene na telu nisu mu donosile osećaj zadovoljstva.

Kada je sa 19 godina saznao istinu, prestao je da uzima hormone, ali su ga lekari zbog problema sa gustinom kostiju suočili sa izborom – estrogen ili testosteron. Izabrao je testosteron.

Vremenom je, kako kaže, prvi put počeo da se oseća dobro u svom telu. Kasnije je prošao dvostruku mastektomiju i uklanjanje vaginoplastike.

„Želeo sam da mi vrate moje telo koliko god je to bilo moguće“, rekao je.

Svoj život posvetio je borbi za prava interseks osoba i javno se protivio medicinskim zahvatima nad bebama koji, kako tvrdi, oduzimaju telesnu autonomiju.

„Verujem da dečja tela pripadaju njima samima. Ako dete sa 12 godina kaže ko je i kakvo telo želi, potrebno mu je razumevanje, ljubav i neko ko će ga saslušati“, kaže on.

Istovremeno naglašava da danas razume roditelje koji su donosili takve odluke bez loše namere.

„Postoji kulturno uverenje da genitalije moraju da izgledaju na određeni način. To nije sprint, već višegeneracijski maraton. Potrebna je kulturna promena.“

Džim se u međuvremenu povukao iz aktivizma, iscrpljen dugogodišnjom borbom. Ipak, kaže da mu je zajednica koju je pronašao – kao i partnerka Ivon – donela mir i osećaj pripadnosti.

„Pronašao sam zajednicu koja me je spasila. Nemam očekivanje da bih danas bio živ“, kaže.

Njegova priča ostaje snažno svedočanstvo o identitetu, telesnoj autonomiji i ceni tišine – ali i o snazi istine koja može da promeni život.