Mladi kupus, koji raste tik iznad zemlje, lako skuplja prljavštinu i insekte, zbog čega ga je pre upotrebe neophodno dobro oprati, a ne samo ukloniti spoljašnje listove.

Najpre se skidaju jedan do dva spoljašnja lista, a zatim se kupus seče na polovine ili četvrtine kako bi se proverilo da li u unutrašnjosti ima nečistoća. Nakon toga se potapa u vodu, pa ponovo ispira pod mlazom kako bi se sve temeljno očistilo. Ukoliko se pojave tvrdokorne nečistoće, mogu se ukloniti četkicom ili štapićem.

Važno je da se kupus ne pere odmah po kupovini, već neposredno pre pripreme, jer vlažan kupus brže propada u frižideru. Ako se koristi za salatu, potrebno ga je dobro osušiti pre rendanja. Najbolje ga je čuvati u komadu, neopranog, u frižideru, umotanog ili u kesi.

Kupus nije bezbedan za jelo kada promeni miris, boju ili teksturu, odnosno kada listovi postanu sluzavi. U tom slučaju ga treba baciti. Ukoliko ga ima više nego što može da se potroši, može se i zamrznuti, ali je tada pogodniji za kuvana jela jer nakon odmrzavanja gubi čvrstinu.