,,Radije bih držala telefon nego bebu": Mreže se uzdrmale nakon ispovesti mame koja nije želela decu, ovo su svi njeni razlozi

Vesti 16.03.2024 19:58 0

Ova mama, kaže, zna kako to zvuči – kao da ne voli svoju decu, kao da im se zamera...

mama

Shutterstock

Roditelja ima svakakvih – i ovakvih i onih, ali nekako, u proseku, uglavnom se trudimo da damo sve od sebe da budemo dobri roditelji. Ipak, neki imaju lakše, a neki teže borbe na putu...

Kada imate decu, najvažnije je da ne budete savršeni roditelj – jer toga nema. Važno je da pokušate i date sve od sebe da učinite najbolje što možete za svoju decu, sebe, porodicu. Važno je imati puno ljubavi, pa se nekako sve ostalo lakše spoji kada je to osnova. Jer ako ste želeli dete ili decu i hteli da budete majka, onda ćete učiniti sve što je u vašoj moći da ta deca budu srećni ljudi.

Ali šta ako niste želeli decu, ali ih imate? Jedna mama, koja je ostala anonimna, ispričala je za Mamamia.com.au svoju priču, odnosno svoju borbu sa majčinstvom. Ima troje dece i nije problem što ne voli svoju decu, što nema majčinska osećanja – voli ih i ne kaje se što ih ima, ali podizanje troje dece za nju je prevelika borba.

mama

Shutterstock

 

„Istina je da nikada nisam želela decu. Radije bih držala telefon nego bebu. Ne mogu da pevam istu pesmu ili da čitam istu slikovnicu beskonačan broj puta. Nedostajali su mi prijatelji. Nedostajala su mi putovanja. Nedostajali su mi razgovori odraslih. Nedostaje mi plata, sloboda putovanja i sloboda od vremenskih ograničenja kada je u pitanju druženje. Uznemirena sam ako sam negde gde želim da budem i moram da gledam na sat da vidim kada dadilja može da bude sa decom.

„Kada su mi deca bila mala, baš mi je nedostajalo na pumpi kada napunim auto gorivom da nemam moralnu dilemu 'da li da ih ostavim u autu ili da vodim svo troje dece da platim račun.' Nedostajala mi je i vožnja. Sama. Nema orkestra vrištanja, tuče, cviljenja ili čudnih životinjskih zvukova, zaglušenih milionima pitanja zašto mesec ne postaje veći ako krenemo napred.

Volela sam da radim...

„Onda je bila moja karijera. Volela sam da radim. Od direktnog kontakta sa kupcima, rešavanja problema i postizanja rezultata, moje radno mesto je bila porodica, da ne spominjem slobodu da putujem svetom kad god sam na godišnjem odmoru.”

žena

Shutterstock

 

Ova mama, kaže, zna kako to zvuči – kao da ne voli svoju decu, kao da im se zamera. Ali voli svoju decu, kaže, voli ih. Zbog ove kombinacije duboke ljubavi prema deci i zapravo duboke odbojnosti prema majčinstvu, u njoj su se javila osećanja neizmerne krivice, koja je mogla – ili već jeste – prerasti u depresiju, dodatno pogoršavajući stanje nezadovoljstva.

„Doživela bih talase 'mamine krivice' znajući koliko je važno da se zbližiš i povežeš sa svojom decom. Tokom sve tri trudnoće osećala sam se kao zombi. Prazna školjka. Umorna. Iscrpljena i depresivna. I danas uživam u trenucima sa svojom decom koji su ispunjeni zajedničkim smehom, razgovorima, zagrljajima, gledajući ih kako istražuju svet i otkrivaju ko su. Ovo osećanje zadovoljstva je veoma uravnoteženo osećanje, pomešano sa višestrukim, neprijatnim osećanjima."

Mamama je potrebna najbolja nega

Najbolji lek za ovo bi bio da se majkama pruži bolja i veća podrška, odnosno da se majkama pruži adekvatna i neophodna nega.

„Deci su potrebni zdravi i srećni roditelji i zajednica koja uči više samosvesti i ohrabrenja da bezbedno izražavaju osećanja“, kaže Rodžers. "Sve što je važno je da su deca mentalno zdrava, srećna i da imaju slobodu da istražuju i doživljavaju svet na način pun ljubavi i podrške."

Ono što je majka uradila na početku priče je da je pokrenula sopstveni posao i pronašla prijatelje koji je hrane.

društvo

Shutterstock

 

 „Bila sam u strašnoj silaznoj spirali depresije i posao mi je bio spas. Rad je postao gorivo za moj mozak. Trebao mi je hobi, projekat, bilo šta što bi me podsećalo na to ko sam bila pre nego što sam postala majka.

„Osim toga, imala sam misiju – prekinuti taj ciklus „deca na prvom mestu“. Rad mi je dao svrhu, misiju, cilj. To je podstaklo moju unutrašnju samovolju, inteligenciju koja me je podsetila na to ko sam bila pre nego što sam postala majka.

„Ne pregovaram o svojim jutarnjim rutinama. Stavljam sebe na prvo mesto, a moja deca imaju koristi od toga da budu najbolja verzija mene. Govorim o svojim osećanjima. Mnogo i ohrabrujem svoju decu da se dosađuju. To ih otvara za kreativnost, izražavanje i zdrave razgovore o svim osećanjima koja se javljaju."

 

Bonus video:

 

 

 

 

Komentari (0)
Loading