Svi ponekad zaboravimo gde smo ostavili ključeve, zašto smo ušli u sobu ili kako se zove neko koga dugo nismo videli. Ali šta kada se takve situacije ponavljaju, a osoba počne da zaboravlja i stvari koje su joj do juče bile sasvim poznate? Stručnjaci upozoravaju da određene promene u pamćenju i ponašanju ne treba olako pripisivati godinama.

Možda ste primetili da vas majka po treći put pita kada dolazite, iako ste joj već odgovorili. Ili da otac, koji je godinama sam plaćao račune, odjednom ne može da se snađe sa uplatnicama. U početku ćete verovatno pomisliti da su umorni, rasejani ili jednostavno imaju mnogo toga na umu.

I često ćete biti u pravu.

Međutim, postoji razlika između povremene zaboravnosti i promena koje počinju da otežavaju svakodnevni život. Upravo zato važno je znati na šta treba obratiti pažnju, naročito kada je reč o roditeljima, bakama, dekama i drugim starijim članovima porodice.

Povodom 21. septembra, Svetskog dana Alchajmerove bolesti, izdvajamo sedam znakova koje ne bi trebalo ignorisati.

1. Ponavlja isto pitanje, a ne seća se da je već dobila odgovor

Zamislite da majci kažete da ćete doći u nedelju na ručak. Posle deset minuta ponovo vas pita kada dolazite. Odgovorite joj, a ona isto pitanje postavi još nekoliko puta tokom razgovora.

Naravno, svakome se dogodi da nešto zaboravi. Međutim, ako osoba uporno zaboravlja nedavne razgovore, važne događaje ili informacije koje je upravo čula, vredi obratiti pažnju.

Prema navodima Alchajmerovog udruženja (Alzheimer's Association), zaboravljanje nedavno naučenih informacija, ponavljanje pitanja i sve veća potreba za tuđom pomoći u svakodnevnim obavezama mogu biti rani znaci bolesti.

 

2. Počinje da se gubi na mestima koja poznaje čitav život

Čovek koji godinama ide istim putem do prodavnice odjednom ne može da pronađe ulicu kojom se vraća kući. Ili usred razgovora ne može da se seti gde se nalazi i kako je tamo stigao.

Takve situacije nisu isto što i trenutak kada zaboravimo koji je dan u nedelji.

Osobe koje imaju problema sa pamćenjem i orijentacijom mogu da izgube osećaj za vreme, zaborave datum ili se zbune čak i na poznatim mestima.

Posebno je važno reagovati ako se osoba izgubi u svom kraju ili više ne može samostalno da pronađe put kući.

 

3. Ne može da pronađe pravu reč, čak ni za obične stvari

Svi smo nekada zastali usred rečenice jer nam je neka reč bila na vrh jezika.

Ali zamislite da neko sve češće ne može da se seti kako se zove predmet koji svakodnevno koristi.

Umesto „sat“, pokušava da objasni da misli na „ono što pokazuje vreme“. Usred razgovora zastaje, gubi nit ili ponavlja ono što je već rekao.

Poteškoće u pronalaženju reči, praćenju razgovora i imenovanju poznatih predmeta spadaju u moguće znake Alchajmerove bolesti i drugih oblika demencije.

 

Jedan takav trenutak, naravno, nije razlog za paniku. Ali ako se problemi ponavljaju i postaju sve izraženiji, ne treba ih zanemariti.

4. Odjednom ne zna da uradi ono što je godinama radila bez razmišljanja

Vaša majka je decenijama pravila najbolju pitu u porodici, a sada se zbunjuje dok prati poznati recept. Otac je oduvek sam plaćao račune, ali odjednom ne može da se snađe sa iznosima i rokovima.

Možda ćete prvo pomisliti da im se jednostavno ne radi ili da su umorni.

Međutim, poteškoće u obavljanju poznatih zadataka mogu biti važan znak da nešto nije u redu.

Stručnjaci navode probleme sa planiranjem, računanjem, pripremom obroka i drugim uobičajenim aktivnostima kao promene koje zaslužuju pažnju.

 

Naročito kada osoba ranije nije imala nikakvih poteškoća sa takvim poslovima.

5. Ostavlja stvari na neobičnim mestima, a zatim optužuje druge da su ih uzeli

Gotovo svi smo makar jednom tražili naočare koje su nam bile na glavi.

Ipak, drugačija je situacija kada neko uporno ostavlja predmete tamo gde im nije mesto, a zatim ne može da se seti šta je radio i gde bi mogao da ih pronađe.

Na primer, stavi ključeve u fioku sa priborom za jelo ili novčanik među peškire.

Kako problemi napreduju, osoba može postati sumnjičava i pomisliti da joj neko namerno pomera ili uzima stvari.

Alchajmerovo udruženje navodi da učestalo gubljenje predmeta, nemogućnost prisećanja prethodnih koraka i optuživanje drugih mogu biti znakovi upozorenja.

 

Umesto rasprave i dokazivanja da niko ništa nije ukrao, važno je pokušati da razumete šta se dešava i potražite stručni savet.

6. Sve manje želi da izlazi, razgovara i radi ono što je nekada volela

Nekada je jedva čekala da ode kod komšinice na kafu. Redovno je gledala omiljenu seriju, odlazila na pijacu i radovala se porodičnim okupljanjima.

A sada sve češće odbija pozive i govori da joj se nigde ne ide.

Povlačenje iz društva ponekad je povezano sa poteškoćama u praćenju razgovora ili obavljanju aktivnosti koje su ranije bile jednostavne. Mogu se javiti i promene raspoloženja, strah, uznemirenost ili sumnjičavost.

 

Ipak, važno je imati u vidu da takvo ponašanje ne mora da znači demenciju. Slične promene mogu biti povezane sa depresijom, usamljenošću i drugim zdravstvenim problemima.

Zato je važno potražiti uzrok, a ne odmah donositi zaključke.

 

7. Donosi neobične odluke i sve teže brine o sebi

Možda je do juče bila veoma uredna, a sada danima ne menja odeću. Ili je oduvek pažljivo raspolagala novcem, a odjednom plaća iste račune više puta ili donosi finansijske odluke koje su za nju neuobičajene.

Promene u rasuđivanju i sposobnosti samostalne brige o sebi takođe mogu biti znak da je potrebna lekarska procena.

Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za starenje, među promenama na koje treba obratiti pažnju nalaze se sve veće teškoće sa svakodnevnim obavezama, ličnom higijenom i bezbednim samostalnim funkcionisanjem.

 

Ne treba svaki propust pripisivati bolesti. Važno je da li je ponašanje novo, koliko se često javlja i da li osoba zbog njega sve teže funkcioniše.

 

Kada zaboravnost postaje razlog za odlazak lekaru?

Najvažnija razlika nije u tome da li je neko nešto zaboravio, već koliko mu te promene otežavaju život.

Povremeno zaboravljanje imena ili mesta na koje smo odložili ključeve može biti uobičajeno. Međutim, učestalo ponavljanje pitanja, gubljenje na poznatim mestima i sve veće teškoće u obavljanju svakodnevnih poslova razlog su za razgovor sa lekarom.

 

Dobra vest je da zaboravnost ne mora automatski da znači Alchajmerovu bolest.

Na pamćenje mogu da utiču problemi sa štitastom žlezdom, nedostatak vitamina B12, depresija, poremećaji spavanja i neželjena dejstva pojedinih lekova. Neki od ovih uzroka mogu se lečiti, zbog čega je važno da lekar utvrdi šta stoji iza promena.

 

Prvi korak je odlazak kod izabranog lekara, koji po potrebi može preporučiti dodatne analize i pregled neurologa.

Ako se zbunjenost pojavi iznenada, nemojte čekati zakazani pregled. Nagla promena svesti ili orijentacije zahteva hitnu medicinsku procenu, jer uzrok može biti infekcija, moždani udar, poremećaj šećera u krvi ili drugo ozbiljno stanje.

 

Šta ako primetite ove promene kod majke ili oca?

Najgore što možete da uradite jeste da osobu stalno ispitujete, prekorevate je što zaboravlja ili joj govorite da se „malo potrudi“.

Pokušajte da razgovarate smireno i bez optuživanja. Recite šta ste primetili i predložite zajednički odlazak lekaru.

Može biti korisno i da zabeležite konkretne situacije: kada su promene počele, koliko često se ponavljaju i da li se pogoršavaju. Takve informacije mogu pomoći lekaru tokom pregleda.

 

Jer kada je reč o pamćenju, nije poenta da svaku zaboravljenu reč doživljavamo kao znak teške bolesti.

Poenta je da ne okrenemo glavu kada primetimo da se neko koga volimo menja i da mu svakodnevne stvari postaju sve teže.

Ponekad je upravo član porodice prvi koji primeti da je vreme za pomoć.