Sigurno ste nekada upoznali čoveka koji ima 80 ili 90 godina, a pamti imena, datume i događaje iz mladosti bolje nego neko ko je upola mlađi. Takvi ljudi često imaju nešto zajedničko – ne provode dane zatvoreni u četiri zida. A jedno veliko istraživanje otkrilo je zanimljivu vezu između dnevne svetlosti i zdravlja mozga.
Ako ste nekada putovali po Grčkoj ili Italiji, možda ste primetili starije ljude koji od ranog jutra sede ispred kuće, odlaze na pijacu, šetaju do mora ili satima razgovaraju sa komšijama. Mnogi i u poznim godinama ostaju veoma aktivni, raspoloženi za razgovor i zainteresovani za sve što se oko njih događa.
Naravno, godine ne utiču na svakoga isto. Ali takav način života, sa mnogo kretanja, druženja i boravka na dnevnoj svetlosti, odavno privlači pažnju istraživača koji pokušavaju da otkriju šta pomaže mozgu da što duže ostane zdrav.
Sada je jedno veliko istraživanje, kojim je obuhvaćeno čak 87.577 ljudi, pokazalo da količina dnevne svetlosti kojoj smo izloženi može biti povezana sa rizikom od demencije.
Šta su otkrili kod više od 87.000 ljudi?
Istraživači su pratili osobe prosečne starosti oko 62 godine. Učesnici su nosili posebne uređaje na zglobu koji su merili koliko su svetlosti izloženi tokom dana i noći.
Njihovo zdravstveno stanje zatim je praćeno u proseku nešto duže od osam godina. Za to vreme kod 741 osobe dijagnostikovana je demencija.
Pokazalo se da su ljudi koji su tokom dana bili izloženi svetlosti jačoj od 1.000 luksa imali oko 16 odsto manji relativni rizik od razvoja demencije u poređenju sa onima koji su boravili u slabije osvetljenom okruženju.
Posebno je privukao pažnju još jedan podatak.
Manje od 42 minuta dnevno provedena na veoma jakoj svetlosti, jačine najmanje 5.000 luksa, pokazalo se kao značajan pokazatelj povećanog rizika.
To ne znači da će svako ko provede 42 minuta napolju sačuvati pamćenje, već da su istraživači uočili vezu koja zaslužuje dodatno proučavanje.
Zašto stariji ljudi sa Mediterana privlače pažnju?
Setite se samo koliko se svakodnevni život promenio.
Nekada su ljudi mnogo više vremena provodili napolju. Radilo se u dvorištu, odlazilo peške do prodavnice, sedelo ispred kuće, razgovaralo sa komšijama.
Danas mnogi ustanu, sednu u automobil, provedu osam sati u zatvorenoj prostoriji i vrate se kući pred televizor.
A mozak, baš kao i ostatak tela, ima koristi od redovnog kretanja, kvalitetnog sna i kontakta sa drugim ljudima.
Zanimljivo je da su i istraživanja starijih stanovnika Grčke, u okviru projekta HELIAD, pokazala povezanost mediteranskog načina života sa boljim očuvanjem kognitivnih sposobnosti.
Istraživači nisu posmatrali samo ishranu već i fizičku aktivnost, san, društveni život i svakodnevne obaveze.
Kod starijih ljudi koji su se više pridržavali takvog načina života uočeno je sporije slabljenje pojedinih kognitivnih sposobnosti.
Dakle, nije reč o tome da stanovnici Mediterana imaju nekakvu posebnu zaštitu od zaboravnosti. Važna može da bude čitava kombinacija životnih navika.
Dnevna svetlost pomaže i našem unutrašnjem satu
Zašto je svetlost toliko zanimljiva kada govorimo o mozgu?
Jedno od mogućih objašnjenja krije se u našem biološkom satu.
Dnevna svetlost pomaže organizmu da razlikuje dan od noći i usklađuje ritam spavanja i budnosti.
A kvalitetan san veoma je važan za pamćenje, koncentraciju i normalno funkcionisanje mozga.
Istraživači smatraju da bi redovno izlaganje dovoljno jakoj dnevnoj svetlosti moglo da bude povezano sa zdravijim dnevnim ritmom. Međutim, još nije dokazano da sama svetlost direktno sprečava demenciju.
Ne morate da živite pored mora da biste promenili navike
Dobra vest je što vam za više dnevne svetlosti nisu potrebni ni putovanja ni posebni uslovi.
Čak i kada je jesen, kada su dani kraći i vreme oblačno, napolju je često znatno svetlije nego u dnevnoj sobi.
Zato, kada god možete, izađite u dnevnu šetnju. Prošetajte do pijace, provedite malo vremena u dvorištu, odvedite unuče u park ili jednostavno sedite na klupi i popričajte sa nekim.
Ne morate da se izlažete jakom suncu niti da zanemarite zaštitu kože. Važan je boravak na prirodnoj dnevnoj svetlosti, a ne sunčanje.
Možda upravo u tim običnim svakodnevnim navikama – šetnji, razgovoru, kretanju i vremenu provedenom napolju – leži deo odgovora na pitanje kako sačuvati što bistriju glavu i u poznim godinama.
Jer nije važno samo koliko ćemo dugo živeti, već i koliko ćemo dugo moći da pamtimo, razgovaramo, učimo i uživamo u svakodnevnom životu.
Komentari (0)